Službeni glasnik BiH, broj 28/26

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 26. marta 2026. godine, u predmetu broj U-6/26, rješavajući zahtjev jedanaest članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 19. stav (1) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKA O DOPUSTIVOSTI

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev jedanaest članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za utvrđivanje postojanja spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u vezi s donošenjem Odluke o izboru predsjednika Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 5/26) i Odluke o izboru članova Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 5/26) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Jedanaest članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, i to: Šerif Špago, Edin Ramić, Safet Kešo, Midhat Čaušević, Nermin Mandra, Denijal Tulumović, Amor Mašović, Šemsudin Dedić, Milan Dunović, Vlatko Glavaš i Zlatan Begić (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijelo je 26. januara 2026. godine zahtjev za rješavanje spora s Republikom Srpskom u vezi s donošenjem Odluke o izboru predsjednika Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 5/26) i Odluke o izboru članova Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 5/26; u daljnjem tekstu: osporene odluke). Podnosioci zahtjeva su, na osnovu člana 64. Pravila Ustavnog suda, zatražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi privremeno obustavio primjenu osporenih odluka do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenom zahtjevu.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (2) Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) zatraženo je 30. januara 2026. godine da dostavi odgovor na zahtjev u roku od 15 dana.

3. Narodna skupština je dopisom od 9. februara 2026. godine zatražila produženje roka. Ustavni sud je ostavio Narodnoj skupštini dodatni rok za dostavljanje odgovora na zahtjev, koji ističe 1. marta 2026. godine.

4. Narodna skupština je 24. februara 2026. godine dostavila odgovor na zahtjev.

III. Relevantne činjenice

5. Milorad Dodik je pravosnažnom presudom Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) od 12. juna 2025. godine proglašen krivim da je kao predsjednik Republike Srpske počinio krivično djelo neizvršavanja odluka visokog predstavnika iz člana 203.a stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH). Kao pravna posljedica osude Miloradu Dodiku je prestao mandat predsjednika Republike Srpske s 12. junom 2025. godine kao danom pravosnažnosti presude, što je utvrđeno Odlukom Centralne izborne komisije BiH (u daljnjem tekstu: CIKBiH) od 6. augusta 2025. godine (dostupna na www.izbori.ba/Documents/2025/pi_2025_1/od_prestanak_mandata_md-bos.pdf, preuzeta 15. septembra 2025. godine). Zbog toga je CIKBiH Odlukom od 28. augusta 2025. godine raspisao prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske za 23. novembar 2025. godine (dostupna na www.izbori.ba/Documents/2025/pi_2025_1/pi_2025_1_od_rasp_iz-bos.pdf, preuzeta 15. septembra 2025. godine).

6. Narodna skupština je na 24. posebnoj sjednici održanoj 22. augusta 2025. godine donijela Odluku o usvajanju ostavke predsjednika Vlade Republike Srpske (dostupna na www.narodnaskupstinars.net/?q=ci/akti/odluke/odluka-o-usvajanju-ostavke-predsjednika-vlade-republike-srpske, pristupljeno 1. oktobra 2025. godine).

7. Milorad Dodik je 23. augusta 2025. godine donio Odluku o prijedlogu kandidata za predsjednika Vlade Republike Srpske kojom je za tu funkciju predložio Savu Minića (dostupna na www.narodnaskupstinars.net/?q=ci/vijesti/saopštenje-za-javnost-predsjednika-narodne-skupštine-republike-srpske-dr-nenada-stevandića-1, pristupljeno 1. oktobra 2025. godine).

8. Narodna skupština Republike Srpske je na 25. posebnoj sjednici održanoj 2. septembra 2025. godine donijela odluke kojima je imenovala predsjednika i članove Vlade Republike Srpske i odlučila da će te odluke prijevremeno stupiti na snagu (dostupne na www.narodnaskupstinars.net/?q=ci/akti/odluke, pristupljeno 1. oktobra 2025. godine).

9. Narodna skupština je na 27. posebnoj sjednici 18. oktobra 2025. godine donijela Odluku o imenovanju vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske broj 02/1-021-1284/25 ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 91/25). Tom odlukom je na dužnost predsjednika Republike Srpske imenovana Ana Trišić Babić, određeno je da su njene nadležnosti u skladu s Ustavom Republike Srpske te da tom odlukom prestaje funkcija dotadašnjeg predsjednika.

10. Potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković i predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović podnijeli su Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud RS) inicijativu za pokretanje postupka ocjene ustavnosti odluke o imenovanju vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske i ta inicijativa je registrirana pod br. U-105/25 i U-116/25 (www.ustavnisud.org/Doc.aspx?cat=12&subcat=26&lang=Cir&id=908, pristupljeno 4. marta 2026. godine). Ustavni sud RS je na sjednici održanoj 25. februara 2026. godine donio Rješenje broj U-105/25 kojim je obustavio ustavnosudski postupak za ocjenu ustavnosti akata jer su prestali postojati procesnopravni uvjeti za njihovo daljnje vođenje (www.ustavnisud.org/Doc.aspx?cat=12&subcat=27&id=910&lang=cir&tekst=2743, pristupljeno 4. marta 2026. godine).

11. Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić je Narodnoj skupštini podnio ostavku na navedenu funkciju. Narodna skupština je na 29. posebnoj sjednici održanoj 18. januara 2026. godine, između ostalog, donijela Odluku o usvajanju ostavke predsjednika Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 3/26). Tom odlukom je usvojena ostavka predsjednika Vlade Republike Srpske (tačka I), određeno je da ta ostavka povlači ostavku Vlade Republike Srpske (tačka II), te da stupanjem na snagu te odluke prestaju da važe odluke o imenovanju predsjednika i članova Vlade Republike Srpske donesene na 25. posebnoj sjednici održanoj 2. septembra 2025. godine (član III).

12. Vršiteljica dužnosti predsjednika Republike Srpske je 18. januara 2026. godine donijela Odluku o prijedlogu kandidata za predsjednika Vlade Republike Srpske.

13. Na 30. posebnoj sjednici održanoj 18. januara 2026. godine Narodna skupština je donijela osporene odluke kojima je imenovala predsjednika i članove Vlade Republike Srpske.

14. Odlukom o dopustivosti i meritumu broj U-29/25 od 22. januara 2026. godine Ustavni sud je utvrdio da Odluka o izboru predsjednika Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 78/25), Odluka o izboru članova Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 78/25), Odluka o prijevremenom stupanju na snagu Odluke o izboru predsjednika Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 78/25) i Odluka o prijevremenom stupanju na snagu Odluke o izboru članova Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 78/25) u periodu od njihovog donošenja 2. septembra 2025. godine do stavljanja van snage 18. januara 2026. godine nisu bile u skladu sa čl. I/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

15. Izbori za predsjednika Republike Srpske su održani 23. i 30. novembra 2025. godine i 8. februara 2026. godine, te je na tu funkciju izabran Siniša Karan, što je potvrđeno odlukom CIKBiH od 13. februara 2026. godine (www.izbori.ba/Documents/2025/pi_2025_1/odluka_potvrdjivanje_rezultata_pi_za_p_rs-bos.pdf, pristupljeno 4. marta 2026. godine).

IV. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

16. Podnosioci zahtjeva navode da je spor s Republikom Srpskom, Narodnom skupštinom, prouzrokovan kršenjem ustavnopravnih nadležnosti Bosne i Hercegovine i obaveza nižih nivoa vlasti da ispunjavaju te nadležnosti. Navode da je donošenjem osporenih odluka Narodna skupština dovela u pitanje funkcioniranje Bosne i Hercegovine na principu "vladavine prava", u smislu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Navode da su osporene odluke donesene na osnovu prijedloga vršiteljice dužnosti predsjednika Republike Srpske Ane Trišić Babić iako sama funkcija vršioca dužnosti predsjednika nije predviđena Ustavom Republike Srpske. Smatraju da se time otvara pitanje da li je najviši organ izvršne vlasti u entitetu imenovan na ustavno valjan način jer ovlaštenja za predlaganje predsjednika Vlade pripadaju isključivo predsjedniku Republike Srpske kao Ustavom definiranoj instituciji. Podnosioci zahtjeva navode da se u situaciji kada se tako ključne odluke donose na osnovu neustavno ustanovljene funkcije narušava princip vladavine prava i pravne sigurnosti, a time i član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, koji propisuje da je Bosna i Hercegovina demokratska država zasnovana na zakonu i slobodnim izborima. Stoga smatraju da postupanje Narodne skupštine u ovom slučaju ne samo da dovodi u pitanje ustavni poredak Republike Srpske već i direktno potkopava ustavne temelje Bosne i Hercegovine kao demokratske i pravne države.

17. Također, podnosioci zahtjeva navode da je Ustavni sud zauzeo stav da "akti i aktivnosti jednog od entiteta mogu pokrenuti pitanje postojanja spora između tog entiteta i Bosne i Hercegovine o nekom pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine za čije rješavanje je jedino nadležan Ustavni sud" (U-10/16, tačka 32). Zatim navode da je Ustavni sud zauzeo stav prema kojem "smatra da iz relevantnih ustavnih odredaba proizlazi da pitanje o tome šta čini spor prema Ustavu Bosne i Hercegovine nije iscrpljeno u alinejama 1. i 2. člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Upravo posljednji dio rečenice člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi "uključujući ali ne ograničavajući se", daje pravo Ustavnom sudu da u svakom konkretnom slučaju, van onoga što je eksplicitno propisano alinejama 1. i 2. člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, odluči šta je to "spor" u smislu navedenog člana Ustava Bosne i Hercegovine. Na osnovu navedenog, Ustavni sud je u već spomenutoj Odluci broj U-10/14 utvrdio postojanje ustavnog spora u slučaju kada je Vlada Republike Srpske donijela Odluku o vršenju provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji Republike Srpske, pa je na osnovu toga ispitao usklađenost tog akta s Ustavom Bosne i Hercegovine (U-10/14, tač. 77–79).

18. Podnosioci zahtjeva dalje ističu da je, nakon što je Miloradu Dodiku prestao mandat predsjednika Republike Srpske na osnovu odluka Suda BiH i CIKBiH, nastao "vakuum" u funkcioniranju vlasti u entitetu Republika Srpska. Navode da je Narodna skupština na 27. posebnoj sjednici 18. oktobra 2025. godine donijela Odluku o imenovanju vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske broj 02/1-021-1284/25. Na poziciju je imenovana Ana Trišić Babić i u odluci je navedeno da ona ima dužnosti kao predsjednik Republike Srpske, a koje su određene Ustavom Republike Srpske. Odlukom je određeno da ta odluka vrijedi do izbora novog predsjednika te da dotadašnjem predsjedniku prestaje dužnost. Navode da odredbe čl. 80–89. Ustava Republike Srpske uređuju prava, dužnosti, izbor, opoziv, prestanak mandata, pitanje zamjenjivanja predsjednika u vrijeme privremene spriječenosti i druga pitanja. Ukazuju da je članom 80. Ustava Republike Srpske, između ostalog, propisano da predsjednik Republike Srpske predlaže predsjednika Vlade. Podnosioci zahtjeva navode da Ustav Republike Srpske ne predviđa poziciju vršioca dužnosti predsjednika, zbog čega se postavlja pitanje može li vršilac dužnosti obnašati sve dužnosti predsjednika entiteta onako kako je to Narodna skupština odredila svojom odlukom. U vezi s tim, ističu da je, u prvoj situaciji kada je pozicija predsjednika Republike Srpske ostala upražnjena uslijed smrti, Narodna skupština kao ustavotvorni i zakonodavni organ na 4. posebnoj sjednici održanoj 1. oktobra 2007. godine donijela Privremenu odluku o obavljanju neodložnih poslova iz nadležnosti predsjednika Republike Srpske broj 01-1558/07. Podnosioci zahtjeva naglašavaju da tom prvom odlukom nije imenovan vršilac dužnosti nego lice koje će privremeno obavljati neodložne poslove. Ukazuju da su tom odlukom taksativno nabrojani neodložni poslovi koje je potrebno vršiti, i to: predstavljanje Republike, donošenje ukaza i proglašenje zakona, poslovi iz oblasti sigurnosti i odnosa Republike s drugim državama i međunarodnim organizacijama, te odlučivanje o povjeravanju poslova potpredsjednicima Republike Srpske. Podnosioci zahtjeva naglašavaju da je tom odlukom jasno definiran uzak krug poslova koji su neophodni za funkcioniranje vlasti u entitetu i nikako prijenos svih nadležnosti predsjednika, kako je to urađeno odlukom kojom je imenovana vršiteljica dužnosti predsjednika Republike Srpske. Ističu da nisu sporne potreba i neophodnost održanja funkcionalnog sistema vlasti u kojem važnu ulogu ima predsjednik entiteta. Sporno je pitanje organa koji odlučuje o tome i pitanje procedure kako se to rješava, a naročito da vršilac dužnosti činom imenovanja stekne prava i dužnosti kao lice koje je izabrano u demokratskom izbornom procesu i direktnim biranjem od svih građana entiteta. Navode da predlaganje kandidata za predsjednika Vlade svakako nije hitno pitanje pa da ga može i treba obavljati vršilac dužnosti. U vezi s tim, ukazuju da je članom 11. stav (2) Zakona o Vladi Republike Srpske propisano: "Vlada, kojoj je prestao mandat u skladu sa stavom 1. ovog člana, ostaje na dužnosti do izbora nove Vlade". Stoga smatraju da entitet nije bio bez Vlade, naprotiv, Vlada kojoj je mandat prestao ostavkom njenog predsjednika bila je dužna da nastavi obavljati poslove do izbora nove Vlade. Ističu da je ta situacija mogla potrajati i do izbora predsjednika entiteta koji bi onda u proceduri koja je u skladu s Ustavom Republike Srpske predložio novog kandidata za predsjednika Vlade RS.

19. Navode da je na osnovu takvog imenovanja vršiteljica dužnosti predsjednika Republike Srpske predložila kandidata za predsjednika Vlade Republike Srpske, na osnovu čijeg prijedloga je Narodna skupština donijela osporene odluke. Stoga, podnosioci zahtjeva smatraju da je izbor predsjednika i članova Vlade Republike Srpske, koji je izvršen na osnovu prijedloga vršiteljice dužnosti kao pozicije koja nije definirana Ustavom Republike Srpske, ustavnopravno ništavan i protivan članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim su se pozvali na Odluku o dopustivosti i meritumu broj U-29/25 od 22. januara 2026. godine.

b) Odgovor na zahtjev

20. Narodna skupština navodi da je zahtjev dopustiv s aspekta ovlaštenog podnosioca, ali da je nedopustiv u odnosu na suštinsku (meritornu) dopustivost jer se ne radi o sporu između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, niti je Ustavni sud nadležan da o tome odlučuje. Navodi da se zahtjevom ne traži poništavanje odluke Narodne skupštine o izboru vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske već samo odluka o izboru predsjednika i članova Vlade Republike Srpske, iako se osnovna tvrdnja podnosilaca zahtjeva zasniva na osporavanju izbora vršioca dužnosti. Smatra da za to postoje dva razloga.

21. Kao prvi razlog navedeno je da je Ustavni sud RS u Odluci broj U-5/07 (provjerom utvrđeno da je ispravan broj UV-5/07) naveo: "Imajući u vidu da je Narodna skupština organ Republike koji vrši ustavotvornu i zakonodavnu vlast i koja je predstavničko tijelo svih građana u Republici Srpskoj, Vijeće [za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS] smatra da ta institucija ima obavezu da u okviru ustavnih ovlaštenja upotrijebi sve pravne instrumente potrebne za funkcionisanje Republike". Navodi da slučaj interveniranja Narodne skupštine zbog nepostojanja ličnosti koja obavlja dužnost predsjednika Republike na koji se podnosioci zahtjeva pozivaju nije prvi. U vezi s tim ističe da je odlukom nekadašnjeg visokog predstavnika smijenjen tadašnji predsjednik Nikola Poplašen, a u odluci o smjeni je naglašeno da se radi o ustavnoj praznini i naloženo je objavljivanje zakona bez obaveznog proglašenja od predsjednika Republike. Stoga, Narodna skupština smatra da je nesporno uspostavljen ustavni običaj da Narodna skupština intervenira u sličnim slučajevima.

22. Kao drugi razlog Narodna skupština navodi da je općoj, političkoj i profesionalnoj javnosti u cijeloj Bosni i Hercegovini poznato da je inicijativa za ocjenu ustavnosti izbora vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske podnesena Ustavnom sudu Republike Srpske kao nadležnom tijelu. Osim toga, navodi da je podnosiocima zahtjeva poznato da su se 8. februara 2026. godine održali ponovljeni prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske, zbog čega je došlo do promijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je nesvrsishodno, nepotrebno ili nedopustivo odlučivanje o ustavnosti izbora vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske.

23. Narodna skupština dalje navodi da je Ustavni sud Odlukom broj U-29/25 odbacio kao nedopušten zahtjev četiri delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti odluka o izboru predsjednika i članova Vlade Republike Srpske zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje. Navodi da se u toj odluci Ustavni sud pozvao na svoju raniju praksu iz Odluke broj U-12/08 u kojoj je obrazloženo koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi se radilo o ustavnom sporu između Bosne i Hercegovine i jednog od entiteta. Tako je navedeno da se mora raditi o pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine, za čije rješavanje je nadležan jedino Ustavni sud, te da spor ne može proisteći iz redovnih pozitivnopravnih propisa. Narodna skupština smatra da taj stav potvrđuje da je konkretni zahtjev nedopustiv jer se ne radi o pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine, niti o pitanju za koje je nadležan jedino Ustavni sud. Konačno, navodi da je u tački 51. Odluke broj U-29/25 potvrđeno da odluke Narodne skupštine o izboru predsjednika i članova Vlade Republike Srpske predstavljaju politički akt izbora i imenovanja koji svoj osnov crpi iz Ustava Republike Srpske, zbog čega Ustavni sud nije nadležan za ocjenu njihove ustavnosti.

V. Relevantni propisi

24. U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:

Član I stav 2.

2. Demokratska načela

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

25. Ustav Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 21/92, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 12/00 – odluka USBiH, 31/00 – odluka USBiH, 36/00 – odluka USBiH, "Službeni glasnik BiH" broj 36/00 – odluka USBiH, "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 21/02, 26/02 ispravka, 30/02 ispravka, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05, 48/11 i 91/19 – odluka USBiH)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

2. Predsjednik Republike

Član 80.

Predsjednik Republike:

[…]

2. predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsjednika Vlade;

[…]

Član 93.

Kandidat za predsjednika Vlade izlaže Narodnoj skupštini program Vlade i predlaže njen sastav.

Vlada je izabrana ako je za njen izbor glasala većina od ukupnog broja narodnih poslanika.

IX. USTAVNI SUD

Član 115.

Ustavni sud:

1. odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom;

2. odlučuje o saglasnosti propisa i opštih akata sa zakonom;

3. rješava sukob nadležnosti između organa zakonodavne, izvršne i sudske vlasti;

4. rješava sukob nadležnosti između organa Republike, grada i opštine;

5. odlučuje o saglasnosti programa, statuta i drugih opštih akata političkih organizacija sa Ustavom i zakonom.

Ustavni sud prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, obaveštava najviše ustavne organe Republike o stanju i problemima u toj oblasti i daje im mišljenja i predloge za donošenje zakona i preduzimanje drugih mera radi obezbeđenja ustavnosti i zakonitosti i zaštite sloboda i prava građana, organizacija i zajednica.

Ustavni sud može ocenjivati ustavnost zakona i ustavnost i zakonitost propisa i opštih akata koji su prestali da važe, ako od prestanka važenja do pokretanja postupka nije proteklo više od jedne godine.

Ustavni sud:

1) odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata Narodne skupštine sa odredbama Ustava o zaštiti vitalnih interesa konstitutivnih naroda.

Ustavni sud odlučuje o pitanjima imuniteta, koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Republici Srpskoj.

Član 120.

Postupak pred Ustavnim sudom, pravno dejstvo njegovih odluka i druga pitanja njegove organizacije i rada uređuju se zakonom.

Svako može dati inicijativu za pokretanje postupka za ocenjivanje ustavnosti i zakonitosti.

Postupak pred Ustavnim sudom mogu, bez ograničenja, pokrenuti predsednik Republike, Narodna skupština i Vlada, a ostali organi, organizacije i zajednice pod uslovima utvrđenim zakonom.

Ustavni sud može i sam pokrenuti postupak za ocenjivanje ustavnosti i zakonitosti.

Kad Ustavni sud utvrdi da zakon nije u saglasnosti sa Ustavom ili da drugi propis ili opšti akt nije u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom, taj zakon, drugi propisi ili opšti akt prestaje da važi danom objavljivanja odluke Ustavnog suda.

26. Zakon o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 104/11 i 92/12 – ispravka) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

U ostvarivanju svojih, Ustavom utvrđenih nadležnosti, Sud prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, obavještava najviše ustavne organe Republike o stanju i problemima u toj oblasti i daje im mišljenja i prijedloge za donošenje zakona i preduzimanje drugih mjera radi osiguranja ustavnosti i zakonitosti i zaštite vitalnih nacionalnih interesa konstituirajućih naroda i ostalih, ostvarivanja i zaštite sloboda i prava građana, organa i organizacija.

Član 4.

(1) Svako može dati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti.

(2) Postupak pred Sudom prijedlogom mogu pokrenuti:

a) predsjednik Republike Srpske,

b) Narodna skupština Republike Srpske (u daljem tekstu: Narodna skupština),

v) Vijeće naroda o pitanjima iz okvira Ustavom utvrđenih nadležnosti,

g) Vlada Republike Srpske,

d) Sud, ako se pitanje ustavnosti i zakonitosti postavi u postupku pred Sudom,

đ) republički tužilac, ako se pitanje ustavnosti i zakonitosti postavi u radu tužilaštva,

e) općina, grad, preduzeće, politička organizacija, odnosno udruženje građana i druga organizacija, ako je povrijeđeno njihovo pravo utvrđeno Ustavom ili zakonom i

ž) organ koji je po Ustavu i zakonu ovlašten obustaviti izvršenje propisa i drugog općeg akta zbog njegove nesaglasnosti sa Ustavom i zakonom.

(3) Sud može i sam pokrenuti postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti.

27. Odluka o izboru predsjednika Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 5/26) glasi:

I.

Savo Minić izabran je za predsjednika Vlade Republike Srpske.

II.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske".

28. Odluka o izboru članova Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 5/26) glasi:

I.

Za članove Vlade Republike Srpske izabrani su:

1. Zora Vidović, ministar fnansija;

2. Željko Budimir, ministar unutrašnjih poslova;

3. Draga Mastilović, ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje;

4. Zoran Stevanović, ministar saobraćaja i veza;

5. Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva;

6. Alen Šeranić, ministar zdravlja i socijalne zaštite;

7. Zlatan Klokić, ministar za evropske integracije i međunarodnu saradnju;

8. Borivoje Golubović, ministar prosvjete i kulture;

9. Bojan Vipotnik, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju;

10. Radenko Bubić, ministar privrede i preduzetništva;

11. Anđelka Kuzmić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede;

12. Ned Puhovac, ministar trgovine i turizma;

13. Goran Selak, ministar pravde;

14. Radan Ostojić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite;

15. Senka Jujić, ministar uprave i lokalne samouprave;

16. Irena Ignjatović, ministar porodice, omladine i sporta.

II.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske".

VI. Dopustivost

29. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda.

30. Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.

a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

[...]

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

- Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

[...]

31. Član 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:

Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

32. Zahtjev za utvrđivanje spora podnijelo je jedanaest članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

33. Nakon što je utvrđeno da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt, Ustavni sud zapaža da se u ovom postupku pokreće pitanje dopustivosti zahtjeva prema članu 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda, kojim je propisano da zahtjev nije dopustiv kada Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje. Naime, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije sporno da predmet utvrđivanja spora nisu ni ustav niti zakoni entiteta. Ustavni sud zapaža da podnosioci zahtjeva traže utvrđivanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u vezi s donošenjem osporenih odluka. Tim odlukama Narodna skupština je imenovala predsjednika i članove Vlade Republike Srpske. Stoga se postavlja pitanje nadležnosti Ustavnog suda, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

Relevantna praksa

34. Ustavni sud podsjeća na vlastitu praksu prema kojoj pitanje o tome šta čini spor prema Ustavu Bosne i Hercegovine nije iscrpljeno u alinejama 1. i 2. člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Upravo posljednji dio rečenice člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi "uključujući ali ne ograničavajući se", daje pravo Ustavnom sudu da u svakom konkretnom slučaju, van onoga što je eksplicitno propisano alinejama 1. i 2. člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, odluči šta je to spor u smislu navedenog člana Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-10/14 od 4. jula 2014. godine, tačka 78).

35. Ustavni sud je u svojoj praksi utvrdio postojanje spora u vezi s ustavnim pitanjem poštovanja podjele nadležnosti iz člana III/1.a) i b) Ustava Bosne i Hercegovine, te pitanja iz čl. III/3.b), V/3.a) i c) i V/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U-15/08 od 3. jula 2009. godine, tačka 29, i U-15/09 od 27. marta 2010. godine, tačka 34, dostupne na www.ustavnisud.ba). Zatim, Ustavni sud je zaključio da pitanje sukoba nadležnosti između različitih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini u odnosu na ustavnu nadležnost za donošenje (i) podzakonskih akata može dovesti do pokretanja ustavnog spora, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga je zaključio da može zasnovati nadležnost i odlučiti o ustavnom sporu u kojem se tvrdi da je nenadležni organ donio podzakonski akt za čije donošenje nije imao nadležnost prema Ustavu Bosne i Hercegovine. Takav stav je obrazložen na način da bi ustavne odredbe o podjeli nadležnosti iz člana III Ustava Bosne i Hercegovine i ustavni princip pravne države iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine bili lišeni svakog smisla ukoliko bi niži organi javne vlasti donosili podzakonske akte iz nadležnosti državnog nivoa javne vlasti, ili, obratno, ukoliko bi državni nivo vlasti donosio zakonske ili podzakonske akte iz nadležnosti entiteta ili nižih nivoa vlasti (op. cit., U-10/14, tačka 79). Zatim, Ustavni sud je zaključio da je Narodna skupština raspisivanjem referenduma s istim pitanjem o kojem je Ustavni sud donio konačnu i obavezujuću odluku prouzrokovala ustavni spor o kojem jedino može odlučiti Ustavni sud (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-10/16 od 1. decembra 2016. godine, tačka 37, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je utvrdio postojanje spora i u slučaju sukoba nadležnosti između dvaju entiteta po pitanju da li je Federacija BiH, u skladu s nadležnostima koje su entitetima dodijeljene Ustavom Bosne i Hercegovine, mogla donijeti zakon kojim će urediti pitanja koja se tiču prava i obaveza povratnika u entitet Republika Srpska (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-13/14 od 4. jula 2014. godine, tačka 51, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud je utvrdio postojanje spora između vlasti na nivou države i na nivou entiteta povodom oprečnih mišljenja u pogledu stjecanja državljanstva BiH/FBiH i pravnih posljedica nedavanja saglasnosti državnog nivoa vlasti entitetskom nivou vlasti. Naime, u tom predmetu su državni i entitetski organ donijeli odluke u kojima su usvojeni različiti stavovi povodom pitanja državljanstva, zbog čega se radilo o sporu, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, koji se jedino može riješiti u postupku pred Ustavnim sudom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-8/21 od 23. septembra 2021. godine, tačka 28, dostupna na www.ustavnisud.ba). Konačno, Ustavni sud je utvrdio postojanje spora između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u vezi s pitanjem da li je Narodna skupština postupala u suprotnosti sa članom III/3.b) kada je donijela odluke o imenovanju predsjednika i članova Vlade Republike Srpske (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-29/25 od 22. januara 2026. godine, tačka 55, dostupna na www.ustavnisud.ba).

36. S druge strane, Ustavni sud je utvrdio da ne može uspostaviti nadležnost u slučaju kada predmet zahtjeva ne pokreće pitanje spora između BiH i entiteta u vezi s ustavnim pitanjem poštovanja podjele nadležnosti iz člana III Ustava Bosne i Hercegovine, za koji je, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud jedini nadležan da odlučuje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U-5/17 od 28. septembra 2017. godine, tačka 18, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud je naglasio da spor ne može proizlaziti iz redovnih pozitivnopravnih propisa, već se mora ticati određenog pitanja koje je regulirano samim Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U-66/02 od 30. januara 2004. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 11/04, tačka 6). Također, Ustavni sud nije prihvatio nadležnost za utvrđivanje spora ni u vezi s pitanjem presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Karanović protiv Bosne i Hercegovine koju bi trebalo da izvrši Federacija BiH jer je izvršenje presuda tog suda u potpunoj diskreciji Vijeća Evrope (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U-12/08 od 30. januara 2009. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 62/09).

37. Ustavni sud ukazuje da iz navedene prakse proizlazi da postojanje ustavnog spora, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, podrazumijeva da se radi o sukobu nadležnosti različitih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, odnosno njihovih institucija. To proizlazi iz samog teksta člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem je Ustavni sud jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine. Također, prema ustavnopravnoj teoriji, ustavni spor po svojoj prirodi predstavlja federalni spor između federacije i federalnih jedinica ili organski spor između njihovih institucija, odnosno organa, a rješavanje tih sporova predstavlja klasičnu nadležnost ustavnih sudova u složenim državama. Ustavni sud ukazuje da sukob nadležnosti može biti direktan – kada jedan nivo vlasti donosi propise ili na drugi način vrši vlast koja pripada drugom nivou vlasti, ali i implicitan – kada akti ili aktivnosti jednog nivoa vlasti za posljedicu imaju negiranje ustavnih ingerencija drugog nivoa vlasti.

38. Ustavni sud dalje ukazuje da, osim postojanja sukoba nadležnosti, za uspostavljanje nadležnosti Ustavnog suda da odlučuje o sporu taj spor se mora ticati pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine, imajući u vidu tekst člana VI/3.a), prema kojem je Ustavni sud jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U-17/07 od 3. i 4. oktobra 2008. godine, tačka 14, dostupna na www.ustavnisud.ba). Tako je Ustavni sud u svojoj praksi potvrdio kao pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine jezik jednog od konstitutivnih naroda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-7/15 od 26. maja 2016. godine, tačka 53), pitanje državljanstva (op. cit., U-8/21, tač. 30. i 31), kao i, u nizu predmeta, obavezu poštovanja odluka državnih institucija (vidi, exempli causa, U-20/24 od 23. januara 2025. godine, tačka 59. s daljnjim referencama). S druge strane, Ustavni sud nije uspostavio nadležnost o pitanju utvrđivanja spora u vezi s Odlukom o usvajanju Jedinstvenog programa obrade podataka popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. godine od 18. maja 2016. godine i Jedinstvenog programa obrade podataka popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. godine jer se nije radilo o pitanju koje je regulirano samim Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U-7/16 od 19. januara 2017. godine, tačka 34, dostupna na www.ustavnisud.ba).

39. Konačno, za uspostavljanje nadležnosti Ustavnog suda o pitanju ustavnog spora neophodno je da je Ustavni sud jedini nadležan da riješi taj spor (op. cit., U-8/21, tačka 28). Međutim, svako pozivanje na principe sadržane u Ustavu Bosne i Hercegovine ne mora nužno rezultirati postojanjem spora za koji je jedino Ustavni sud nadležan za odlučivanje (vidi Odluku o dopustivosti broj U-28/13 od 26. marta 2015. godine, tačka 17). Tako je Ustavni sud zaključio da je pitanje unutrašnje organizacije entiteta, njihovih administrativnih jedinica i jedinica lokalne samouprave, a time i konkretno pitanje načina reguliranja simbola tih jedinica, u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine, u isključivoj nadležnosti entiteta i da su ta pitanja uređena njihovim ustavima i zakonima. Ustavni sud je zaključio da poštovanje principa konstitutivnosti naroda i principa nediskriminacije u pogledu načina propisivanja simbola administrativnih i lokalnih jedinica kao pitanja koje je u isključivoj nadležnosti entiteta prije svega pokreće pitanje usklađenosti akata koji sadrže odredbe o ovom pitanju s ustavom entiteta, za koje je konačni autoritet ustavni sud entiteta (idem, tačka 23).

Postojanje ustavnog spora

40. Vraćajući se na konkretni predmet, Ustavni sud zapaža da podnosioci zahtjeva smatraju da je donošenjem osporenih odluka Republika Srpska – Narodna skupština prekršila ustavnopravne nadležnosti Bosne i Hercegovine. Naime, podnosioci zahtjeva takvu tvrdnju zasnivaju na tome da je donošenje osporenih odluka u suprotnosti s Ustavom Republike Srpske, koji ne propisuje mogućnost imenovanja vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske. Stoga, prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, vršiteljica dužnosti predsjednika Republike Srpske nije mogla ni predložiti kandidata za predsjednika Vlade Republike Srpske, pa time Narodna skupština nije ni mogla donijeti osporene odluke. Zbog navedenih razloga smatraju da je izbor predsjednika i članova Vlade Republike Srpske, koji je izvršen osporenim odlukama na osnovu prijedloga vršiteljice dužnosti kao pozicije koja nije definirana Ustavom Republike Srpske, ustavnopravno ništavan i protivan članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

41. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je pitanje izbora predsjednika Vlade Republike Srpske regulirano čl. 80. i 93. Ustava Republike Srpske. Dakle, radi se o pitanju koje je regulirano Ustavom Republike Srpske, a ne Ustavom Bosne i Hercegovine, a koje je u isključivoj nadležnosti entiteta Republika Srpska (op. cit., U-28/13, tačka 19). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da Ustavni sud RS, shodno članu 115. Ustava Republike Srpske i članu 2. Zakona o Ustavnom sudu RS, prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, obavještava najviše ustavne organe Republike o stanju i problemima u toj oblasti i daje im mišljenja i prijedloge za donošenje zakona i preduzimanje drugih mjera radi osiguranja ustavnosti i zakonitosti i zaštite vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda i Ostalih, ostvarivanja i zaštite sloboda i prava građana, organa i organizacija. Također, svako može dati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti, a Ustavni sud RS može i ex officio pokrenuti postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti, shodno članu 120. Ustava Republike Srpske i članu 4. st. 1. i 3. Zakona o Ustavnom sudu RS. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu za koji je jedino nadležan Ustavni sud. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka ukazivao da je nadležan da podržava Ustav Bosne i Hercegovine, ali da nema nadležnost da podržava i ustav entiteta jer je to pitanje u isključivoj nadležnosti entitetskog ustavnog suda. Izuzetak od tog pravila postoji samo u slučaju kada entitetski ustavni sud tumači i primjenjuje entitetski ustav suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, op. cit., U-28/13, tačka 22, i Odluka o dopustivosti broj U-8/18 od 27. septembra 2018. godine, tačka 25. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, u ovom predmetu Ustavni sud ne zapaža da postoji takva situacija, niti podnosioci zahtjeva to tvrde. Konačno, Ustavni sud smatra da pitanje načina izbora predsjednika i članova Vlade Republike Srpske ni na koji način ne dovodi u pitanje podjelu nadležnosti između različitih nivoa vlasti ili institucija u Bosni i Hercegovini pa da bi se radilo o sporu za koji je jedino nadležan Ustavni sud.

42. Ustavni sud zapaža da su se podnosioci zahtjeva pozvali na praksu Ustavnog suda iz predmeta br. U-10/16, U-3/13 i U-29/25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj U-10/16 Narodna skupština donijela Odluku o raspisivanju republičkog referenduma koja je u suprotnosti s Odlukom Ustavnog suda broj U-3/13 od 26. novembra 2015. godine, na koji način je prouzrokovala spor između Bosne i Hercegovine – Ustavnog suda i Republike Srpske koji je jedino mogao riješiti Ustavni sud (op. cit., U-10/16, tačka 37). U predmetu broj U-10/14 Vlada Republike Srpske je donoseći Odluku o vršenju provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji Republike Srpske prouzrokovala spor s Bosnom i Hercegovinom u pogledu nadležnosti za reguliranje pitanja prebivališta jer je regulirala pitanje prebivališta koje je u isključivoj nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine (op. cit., U-10/14, tač. 76–87). Konačno, u predmetu broj U-29/25 Narodna skupština je donijela odluke o izboru predsjednika i članova Vlade Republike Srpske protivno odlukama Suda BiH i CIKBiH, na koji način je prouzrokovala spor u vezi s pitanjem poštovanja odluka institucija BiH, u smislu člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (op. cit., U-29/25, tačka 55).

43. Dakle, u svim navedenim predmetima postojao je spor o pitanju nadležnosti između Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i njenih institucija. Međutim, kako je već rečeno, donošenje osporenih odluka kojima su izabrani predsjednik i članovi Vlade Republike Srpske ni na koji način ne dovodi u pitanje podjelu nadležnosti između različitih nivoa vlasti ili institucija u Bosni i Hercegovini pa da bi se radilo o sporu za koji je jedino nadležan Ustavni sud. Za razliku od toga, u predmetu broj U-29/25 izbor predsjednika i članova Vlade Republike Srpske je izvršen protivno obavezujućim odlukama institucija Bosne i Hercegovine. Na taj način, odbijanjem izvršenja obavezujućih odluka državnih institucija entitet Republika Srpska je implicitno derogirao nadležnost Bosne i Hercegovine, što je bio osnov za utvrđivanje spora u navedenom predmetu. Međutim, u ovom predmetu su okolnosti drugačije i taj element nije ispunjen. Stoga, Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju.

44. Sumirajući navedeno, Ustavni sud smatra da donošenje osporenih odluka nije prouzrokovalo spor u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine jer se radi o pitanju pravilnosti procedure izbora predsjednika i članova Vlade Republike Srpske koje je regulirano Ustavom Republike Srpske, a ne Ustavom Bosne i Hercegovine i za koje je nadležan Ustavni sud RS, a koje pitanje ni na koji način ne dovodi u pitanje podjelu nadležnosti između različitih nivoa vlasti ili institucija u Bosni i Hercegovini, za koje je isključivo nadležan Ustavni sud.

45. Imajući u vidu odredbu člana 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ako se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjeve za donošenje privremene mjere.

47. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.