Službeni glasnik BiH, broj 30/26

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U-13/25, rješavajući zahtjev jedanaest članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 26. marta 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odlučujući o zahtjevu jedanaest članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za rješavanje spora između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske,

Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrđuje da postoji spor u vezi s Odlukom o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 23/2025).

Utvrđuje se da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 23/2025) nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

U skladu sa članom 61. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ukida se Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 23/2025).

U skladu sa članom 61. stav (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ukinuta Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 23/2025) prestaje važiti narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine".

U skladu sa članom 61. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske, svim nadležnim organima u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama da obustave sve aktivnosti koje preduzimaju na osnovu Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 23/2025).

Za provođenje ove odluke zadužuje se Narodna skupština Republike Srpske, kojoj se nalaže da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Jedanaest članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, i to Šerif Špago, Edin Ramić, Safet Kešo, Midhat Čaušević, Nermin Mandra, Denijal Tulumović, Amor Mašović, Šemsudin Dedić, Milan Dunović, Vlatko Glavaš i Zlatan Begić (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijelo je 19. marta 2025. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za rješavanje spora s entitetom Republika Srpska, Narodnom skupštinom Republike Srpske, zbog donošenja Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 23/2025). Podnosioci zahtjeva su istovremeno podnijeli i zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio obustavljanje primjene Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske do konačne odluke Ustavnog suda o zahtjevu.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) zatraženo je 22. decembra 2025. godine da dostavi odgovor na zahtjev. Narodna skupština je 29. decembra 2025. godine zatražila produženje roka za dostavljanje odgovora na zahtjev. Ustavni sud je, na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, produžio rok do 20. januara 2026. godine.

3. Narodna skupština je 19. januara 2026. godine dostavila odgovor za zahtjev.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

4. Podnosioci zahtjeva navode da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske nije u saglasnosti sa čl. I/1, I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Dalje navode da je Odlukom o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske usvojen Nacrt Ustava Republike Srpske i upućen u javnu raspravu, te da se njime negiraju Bosna i Hercegovina, njene nadležnosti i institucije i stvaraju uvjeti za otcjepljenje entiteta Republika Srpska (u daljnjem tekstu: RS) od Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH). Podnosioci zahtjeva ističu da se spor odnosi na pitanje ustavnopravne obaveze entitetskih vlasti da poštuju Ustav Bosne i Hercegovine, podjelu nadležnosti između države i entiteta, konkretno RS, u vezi s obavezujućom i izvršnom snagom odluka Ustavnog suda, u smislu člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Također smatraju da kršenjem ustavne odredbe mogu biti prekršeni principi iz člana I/1. i I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu se pozivaju na odluke Ustavnog suda br. U-15/08, U-10/14, U-10/16, U-16/20 i U-2/22, u kojima je Ustavni sud zaključio da se radilo o sporu između RS i BiH. Ističu da je Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske akt niže pravne snage, odnosno da nije zakon ili ustav entiteta, ali da se radi o aktu čiji je sastavni dio Nacrt Ustava Republike Srpske, kojim se derogira veliki broj ustavnih i zakonskih normi. Budući da Nacrt Ustava Republike Srpske propisuje veliki broj odredbi koje su suprotne ranijim odlukama Ustavnog suda, a te odluke nije moguće preispitati putem javne rasprave o Nacrtu Ustava Republike Srpske, smatraju da se radi o sporu koji jedino Ustavni sud može riješiti.

5. Podnosioci zahtjeva posebno ukazuju na to da je Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske usvojena na osnovima i principima Deklaracije o ustavnim principima broj 02/1-021-1034/21 od 10. decembra 2021. godine i drugim aktima nabrojanim u Odluci Ustavnog suda broj U-2/22, koji su tom odlukom Ustavnog suda stavljeni van snage. Smatraju da sve navedeno Odluku o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske čini protivnom čl. I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, podnosioci zahtjeva ističu i da se velikim brojem odredbi Nacrta Ustava Republike Srpske, koji je sastavni dio Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske, ignoriraju druge odluke Ustavnog suda. Stoga ističu da se njihova neustavnost može ispraviti jedino stavljanjem van snage Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske, a s njom i Nacrta Ustava Republike Srpske. U vezi s tim, podnosioci zahtjeva ukazuju da bi stavove iz tač. 32, 95, 97. i 98. Treće djelimične odluke Ustavnog suda broj U-5/98 od 1. jula 2000. godine, koji se odnose na konstitutivnost naroda na cijeloj teritoriji BiH, trebalo slijediti u ocjenjivanju Preambule, člana 1, člana 3, člana 9. st. (1) i (2), člana 10. stav (1) tačka 2), člana 12. stav (1) i člana 13. stav (3) Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske. Posebno ističu da su Nacrtom Ustava Republike Srpske ukinuti mehanizmi zaštite i jednakosti konstitutivnih naroda u RS, koji su bili uvedeni nakon navedene odluke Ustavnog suda, odnosno da su ukinute pozicije potpredsjednika entiteta, Vijeća naroda RS, zatim mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa itd. Podnosioci zahtjeva ukazuju i da je u Prvoj djelimičnoj odluci Ustavnog suda broj U-5/98 od 29. januara 2000. godine navedeno da između entiteta ne postoji "granica" nego "razgraničenje između dva entiteta". Stoga smatraju da je član 5. stav (3) Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske, koji govori o promjeni granične linije između entiteta, protivan čl. I/1, I/2. i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Dalje, podnosioci zahtjeva smatraju da je neustavan član 76. stav (1) tačka 8) Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske kojim je propisano da je RS nadležan za bankarski i porezni sistem jer je Ustavni sud u Prvoj djelimičnoj odluci Ustavnog suda broj U-5/98 utvrdio da je protivustavno propisivanje nadležnosti RS u tom pogledu. Osim toga, smatraju da je neustavan član 6. st. (2), (3) i (4) Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske jer je Ustavni sud u Prvoj djelimičnoj odluci broj U-5/98 proglasio neustavnom nadležnost entitetskih organa nad donošenjem i primjenom akata BiH.

6. Podnosioci zahtjeva navode i da su neustavni član 4. stav (2), član 8, član 125. stav (1) tačka 1, član 79. stav (1) tač. 12), 15) i 16), član 89. stav (1) tač. 3) i 7) i stav (2), član 115, član 116, član 117, član 124, član 125. stav (1) tačka 1) i stav (3), član 130, član 143, član 144, član 145, član 146, član 147. i član 148. Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske prema stavovima Ustavnog suda iznesenim u tač. 83, 84. i 90. Odluke broj U-2/22 i tač. 56. i 57. Prve djelimične odluke broj U-5/98. Osim toga, podnosioci zahtjeva navode da su neustavne odredbe Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske koje govore o državnoj imovini jer je odlukama Ustavnog suda br. U-1/11 i U-4/21 utvrđeno da RS nema nadležnost nad upravljanjem i raspolaganjem državnom imovinom. U vezi s tim, ističu da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske, između ostalog, u članu 2, suprotno navedenim odlukama Ustavnog suda, propisuje: "Republika Srpska je suverena na svom kopnenom području potvrđenom i Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, kao i rijekama, jezerima i zračnim prostorom iznad tih područja".

7. Podnosioci zahtjeva su predložili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se obustavlja primjena Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o zahtjevu. U vezi s tim, ističu da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske i aktivnosti Narodne skupštine izazivaju političku, ustavnu i međunarodnu krizu kojom se državi nanosi nenadoknadiva šteta.

b) Odgovor na zahtjev

8. Narodna skupština je navela da zahtjev nije osnovan u procesnom i materijalnopravnom smislu. U vezi s tim, smatra da ne postoji nadležnost Ustavnog suda jer osporena radnja ne proizvodi pravne efekte prema institucijama BiH. Dalje ističe da nije došlo do prijenosa, uzurpacije ili osporavanja nadležnosti BiH te da nije donesen akt kojim bi se neposredno mijenjao ustavni poredak BiH. Smatra da sam čin pokretanja procedure razmatranja Nacrta Ustava Republike Srpske unutar entitetske zakonodavne vlasti predstavlja unutrašnje normativno pitanje entiteta, koje ne proizvodi pravne posljedice van njegovog ustavnog okvira. Osim toga, Narodna skupština smatra da ne postoji spor u smislu člana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, ističe da je Ustavni sud u svojoj praksi više puta naglasio da hipotetički, pretpostavljeni ili budući sporovi ne mogu biti predmet ustavnosudske kontrole. Dalje navodi da u konkretnom slučaju izostaju osnovni procesni uvjeti za odlučivanje (postojanje stvarnog spora) jer ne postoji konačni akt, norma koja je stupila na pravnu snagu, kao ni neposredna povreda ustavnih nadležnosti institucija BiH. Narodna skupština ističe i da Ustav Bosne i Hercegovine ne poznaje institut apstraktne ili preventivne kontrole nacrta entitetskih propisa. Stoga smatra da konkretni zahtjev kojim se osporava akt koji nije stupio na snagu niti proizvodi pravno djelovanje mora biti odbačen kao nedopušten. Posebno ističe da pitanje unutrašnjeg entitetskog uređenja, uključujući i inicijative za izmjenu ili donošenje ustavnih akata, spada u isključivu entitetsku nadležnost, uz obavezu poštovanja Ustava Bosne i Hercegovine, što se u konkretnom slučaju ni na koji način ne dovodi u pitanje.

IV. Relevantni propisi

9. U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:

Član I
Bosna i Hercegovina

1. Kontinuitet

Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama.

2. Demokratska načela

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

Član III/3.b)

Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta

3. Pravni poredak i nadležnosti institucija

b) Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.

Član VI/5.

Ustavni sud

5. Odluke

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

10. Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 23/25 od 18. marta 2025. godine) u relevantnom dijelu glasi:

I.

Narodna skupština Republike Srpske utvrđuje Nacrt Ustava Republike Srpske.

II.

Sastavni dio ove odluke je Nacrt Ustava Republike Srpske.

III.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske".

Preambula

Ustavno uređenje Republike Srpske zasniva se na pravnom kontinuitetu od 9. januara 1992. godine, kao dana proglašenja Republike Srpske i 28. februara 1992. godine, kada je donesen prvi Ustav Republike Srpske; na historijskom kontinuitetu srednjovjekovne državnosti zemalja kojima su vladale dinastije Nemanjića, Kotromanića i druge; na dogovorenim osnovnim principima (Ženevski principi od 8. septembra 1995) i nastavku dogovorenih principa (Njujorški principi od 26. septembra 1995), kao i porodičnim vrijednostima koje uživaju najviši stepen zaštite Republike Srpske.

Naglašavajući posvećenost poštovanju ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, nacionalnoj ravnopravnosti, demokratskim institucijama, vladavini prava, socijalnoj pravdi, pluralističkom društvu, garantiranju i zaštiti ljudskih sloboda i prava, kao i prava manjinskih grupa, u skladu sa međunarodnim standardima, zabrani diskriminacije i uvažavanju pravila tržišne ekonomije,

Uvažavajući tradiciju srpskog i drugih naroda u borbi protiv fašizma i nacizma,

U želji da obezbijedi mir, toleranciju i opće blagostanje,

U namjeri da doprinese razvoju prijateljskih odnosa među narodima i državama,

Izražavajući opredijeljenost Republike Srpske za potpuno poštovanje i dosljedno primjenjivanje Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji Aneksom 4 nedvosmisleno prihvaća, potvrđuje i garantira ustavnopravni položaj Republike Srpske,

Imajući u vidu međunarodne sporazume o ljudskim pravima i slobodama,

Poštujući Povelju Ujedinjenih nacija,

Narodna skupština Republike Srpske kao ustavotvorni organ donosi

Ustav Republike Srpske

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Republika Srpska je suveren, jedinstven i nedjeljiv ustavnopravni subjekt, potvrđen voljom naroda i Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, kao međunarodnim ugovorom, te Ustavom BiH.

Član 3.

Republika Srpska je država srpskog naroda i svih naroda i građana koji u njoj žive i ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju vlasti.

Član 4.

(1) Republika Srpska samostalno obavlja svoje ustavotvorne, zakonodavne, izvršne i sudske funkcije.

(2) Republici Srpskoj pripadaju sve državne funkcije i nadležnosti, osim onih koje su članom 3. Ustava Bosne i Hercegovine izričito predviđene kao nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine.

Član 5.

(1) Republika Srpska suvereno odlučuje o svojim ovlašćenjima, zadržavajući pravo da svojom slobodnom voljom istupa iz sporazuma (na nivou BiH).

(2) Sporazum iz stava 1. ovog člana može se potvrditi referendumom u Republici Srpskoj.

(3) Sporazum o promjeni granične linije između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine može se potvrditi referendumom u Republici Srpskoj.

Član 6.

(1) Odluku o potpisivanju Sporazuma o izmjenama i dopunama Ustava Bosne i Hercegovine donosi Narodna skupština Republike Srpske.

(2) Narodna skupština i Vlada Republike Srpske mogu obustaviti primjenu bilo kojeg akta, mjere ili aktivnosti organa i institucija na nivou BiH a koji nemaju osnov u Ustavu Bosne i Hercegovine.

(3) Zakoni koji nisu u isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine ili koji nisu proistekli iz sporazuma entiteta ne proizvode pravno djejstvo u Republici Srpskoj.

(4) Zakoni koje donosi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine primjenjivat će se na teritoriji Republike Srpske nakon što ih potvrdi Narodna skupština Republike Srpske.

Član 8.

Izabrani ili imenovani predstavnici Republike Srpske u institucijama Bosne i Hercegovine dužni su da zastupaju interese Republike Srpske, u skladu sa ovim ustavom i aktima Narodne skupštine Republike Srpske.

Član 9.

(1) Republika Srpska ima pravo na samoopredjeljenje.

(2) Republika Srpska može uspostavljati specijalne paralelne veze, udruživati se u složene državne zajednice federalnog ili konfederalnog uređenja sa susjednim i drugim državama ili grupom država.

Član 10. tačka 2)

Ustavno uređenje Republike Srpske zasniva se na:

2) obezbjeđivanju prava srpskog naroda i drugih naroda i građana,

Član 12.

(1) Službeni jezici u Republici Srpskoj su srpski jezik, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda.

(2) Službena pisma su ćirilica i latinica.

(3) Na područjima gdje žive druge jezičke grupe u službenoj upotrebi su i njihovi jezici i pisma, na način određen zakonom.

Član 13.

(1) Republika Srpska ima zastavu, grb i himnu.

(2) Izgled zastave i grba i tekst himne uređuju se ustavnim zakonom.

(3) Prilikom zvaničnih manifestacija, nakon himne Republike Srpske, izvodi se i svečana pjesma "Bože pravde".

Član 76.

Republika Srpska uređuje i obezbjeđuje:

1) suverenitet, integritet, ustavni poredak i teritorijalnu cjelovitost Republike Srpske,

2) odbranu i bezbjednost,

3) mjere iz svoje nadležnosti za slučaj ratnog stanja i vanrednog stanja koje proglase nadležne institucije Republike Srpske,

4) mjere za slučaj vanrednog stanja koje proglase nadležni organi Republike Srpske,

5) ustavnost i zakonitost,

6) ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda,

7) svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj privrednih i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora, ekonomske odnose sa inozemstvom koji nisu preneseni na institucije Bosne i Hercegovine, tržište i planiranje,

8) bankarski i porezni sistem,

9) osnovne ciljeve i pravce privrednog, naučnog, tehnološkog, demografskog i socijalnog razvoja, razvoja poljoprivrede i sela, korištenje prostora, politiku i mjere za usmjeravanje razvoja i robne rezerve,

10) kontrolu zakonitosti raspolaganja sredstvima pravnih lica i prikupljanje statističkih i drugih podataka od općeg interesa,

11) organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa,

12) sistem javnih službi,

13) radne odnose, zaštitu na radu, zapošljavanje, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, zdravstvo, boračku i invalidsku zaštitu, brigu o djeci i omladini, obrazovanje, kulturu i zaštitu kulturnih dobara, fizičku kulturu,

14) zaštitu životne sredine,

15) sistem javnog informiranja,

16) međunarodnu saradnju,

17) finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike Srpske,

18) druge odnose od interesa za Republiku Srpsku, u skladu sa Ustavom.

1. Narodna skupština Republike Srpske

Član 79. tač. 12), 15) i 16)

Narodna skupština:

12) utvrđuje stavove i daje saglasnost na akte zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine koji se tiču ostvarivanja prava i obaveza Republike Srpske,

15) ratificira sporazume koje Republika Srpska zaključi sa državama i međunarodnim organizacijama,

16) ratificira sporazume o specijalnim paralelnim vezama koje Republika Srpska zaključi sa susjednim državama, sporazume o udruživanju u složene državne zajednice federalnog ili konfederalnog uređenja,

2. Predsjednik Republike Srpske

Član 89. stav (1) tačke 3. i 7. i stav (2)

(1) Predsjednik Republike Srpske:

3) predlaže Narodnoj skupštini kandidate za predsjednika i sudije Ustavnog suda Republike Srpske na prijedlog Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske,

7) obavlja, u skladu sa Ustavom i Ustavom Bosne i Hercegovine i zakonom, poslove iz oblasti bezbjednosti i odnosa Republike Srpske sa drugim državama i međunarodnim organizacijama,

(2) Predsjednik Republike Srpske, u skladu sa zakonom, komanduje vojskom i postavlja, unapređuje i razrješava oficire Vojske Republike Srpske.

VII. ODBRANA

Član 115.

(1) Pravo je i dužnost svih građana da brane i štite suverenitet, teritorijalni integritet, neovisnost i ustavni poredak Republike Srpske.

(2) Republika Srpska može proglasiti vojnu neutralnost ili odlučiti o vojnom savezu sa drugim državama.

(3) Prava i dužnosti u odbrani uređuju se posebnim zakonima.

Član 116.

(1) Republika Srpska ima svoju vojsku.

(2) O Vojsci Republike Srpske donosi se poseban zakon.

Član 117.

Vojskom Republike Srpske komanduje predsjednik Republike Srpske, na osnovu Ustava i zakona.

Član 124.

(1) Vlada Republike Srpske ima pravo da do odluke Ustavnog suda obustavi od izvršenja propis, opći ili pojedinačni akt za koje smatra da su protivustavni ili protivzakoniti.

(2) Republika Srpska ima pravo i dužnost da putem republičkih organa neposredno obezbijedi izvršavanje zakona i drugih propisa ukoliko ih organi i organizacije u Republici Srpskoj ne bi izvršavali.

IX. USTAVNI SUD REPUBLIKE SRPSKE

Član 125. stav (1) tačka 1) i stav (3)

(1) Ustavni sud:

1) odlučuje o primjeni zakona i akata organa Bosne i Hercegovine na teritoriji Republike Srpske,

(3) Ustavni sud može ocjenjivati ustavnost zakona i ustavnost i zakonitost propisa i općih akata koji su prestali važiti, ako od prestanka važenja do pokretanja postupka nije proteklo više od jedne godine.

X. SUDOVI I TUŽILAŠTVA

Član 130.

(1) Zakonom se osniva Visoki sudski i tužilački savjet Republike Srpske i uređuje njegov rad, organizacija, nadležnosti i ovlašćenja.

(2) Uvjeti i mandat za vršenje sudijske i tužilačke funkcije, imenovanje i premještaj sudija i javnih tužilaca, privremeno upućivanje sudija i javnih tužilaca, ocjenjivanje sudija i javnih tužilaca, disciplinska odgovornost sudija i javnih tužilaca, privremeno udaljenje sudija i javnih tužilaca od vršenja dužnosti, nespojivost dužnosti sudija i javnih tužilaca sa drugim funkcijama, prestanak mandata sudija i javnih tužilaca i druga pitanja u vezi sa radom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske uređuju se zakonom.

XI. PROMJENA USTAVA

Član 143.

(1) Prijedlog da se pristupi promjeni Ustava mogu podnijeti predsjednik Republike Srpske, Vlada i najmanje 30 poslanika Narodne skupštine.

(2) O prijedlogu da se pristupi promjeni Ustava odlučuje Narodna skupština većinom glasova narodnih poslanika.

Član 144.

(1) Nacrt akta o promjeni Ustava utvrđuje Narodna skupština većinom glasova od ukupnog broja narodnih poslanika.

(2) Nacrt akta o promjeni Ustava stavlja se na javnu raspravu.

Član 145.

Nakon provedene javne rasprave o nacrtu akta o promjeni Ustava, Komisija za ustavna pitanja Narodne skupštine utvrđuje prijedlog akta o promjeni Ustava i dostavlja ga Narodnoj skupštini.

Član 146.

(1) O prijedlogu akta o promjeni Ustava odlučuje Narodna skupština.

(2) Prije odlučivanja o promjeni Ustava, Narodna skupština može uputiti taj prijedlog na referendum.

(3) Promjena Ustava usvojena je ako za nju glasa najmanje dvije trećine od ukupnog broja narodnih poslanika.

(4) Ako promjena Ustava ne bude usvojena, prijedlog za promjenu o istom pitanju ne može se ponoviti prije isteka tri mjeseca od dana kada je prijedlog odbijen.

Član 147.

Akt o promjeni Ustava proglašava Narodna skupština.

Član 148.

(1) Ustav Republike Srpske može se mijenjati ustavnim amandmanima.

(2) U slučaju ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti Narodna skupština može utvrditi prijedlog promjene Ustava i usvojiti ustavne amandmane na istom zasjedanju (bez otvaranja javne rasprave).

11. Zaključak u vezi sa Nacrtom Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 23/25 od 18. marta 2025. godine) u relevantnom dijelu glasi:

1. Nacrt Ustava Republike Srpske stavlja se na javnu raspravu.

2. Javna rasprava bit će provedena u roku od 30 dana.

3. Za organiziranje i provođenje javne rasprave zadužuje se Odbor za ustavna pitanja Narodne skupštine Republike Srpske, koji se istovremeno obavezuje da, po provedenoj javnoj raspravi, utvrdi Prijedlog Ustava Republike Srpske i dostavi ga Narodnoj skupštini Republike Srpske.

4. Nacrt Ustava Republike Srpske objavit će se na internet stranici Narodne skupštine Republike Srpske www.narodnaskupstinars.net.

5. Ovaj zaključak stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske", a objavit će se i u jednim dnevnim novinama i na internet stranici Narodne skupštine Republike Srpske.

12. Ustav Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 21/92, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 12/00, 31/00, 36/00, "Službeni glasnik BiH" broj 36/00, "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 21/02, 26/02 ispravka, 30/02 ispravka, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05, 48/11 i 91/19)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

XI. PROMJENA USTAVA

Član 132.

Prijedlog da se pristupi promjeni Ustava Republike mogu podnijeti predsjednik Republike, Vlada i najmanje 30 poslanika Narodne skupštine.

O prijedlogu da se pristupi promjeni Ustava odlučuje Narodna skupština većinom glasova narodnih poslanika.

Član 133.

Nacrt akta o promjeni Ustava utvrđuje Narodna skupština većinom glasova od ukupnog broja narodnih poslanika.

Nacrt akta o promjeni Ustava stavlja se na javnu raspravu.

Član 134.

Nakon provedene javne rasprave o nacrtu akta o promjeni Ustava, Komisija za ustavna pitanja Narodne skupštine utvrđuje prijedlog akta o promjeni Ustava.

Član 135.

O predlogu akta o promeni Ustava odlučuju Narodna skupština i Veće naroda.

Promena Ustava usvojena je ako za nju glasa najmanje dve trećine od ukupnog broja narodnih poslanika i većina članova Veća naroda iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih.

Ako promjena Ustava ne bude usvojena, prijedlog za promjenu po istom pitanju ne može se ponoviti prije isteka tri mjeseca od dana kada je prijedlog odbijen.

Član 136.

Akt o promjeni Ustava proglašava Narodna skupština.

Član 137.

Ustav Republike može se mijenjati ustavnim amandmanima.

U slučaju ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti Narodna skupština može utvrditi prijedlog promjene Ustava i usvojiti ustavne amandmane na istom zasjedanju (bez otvaranja javne rasprave).

13. Poslovnik Narodne skupštine Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 66/20) u relevantnom dijelu glasi:

1. Akti Narodne skupštine

Član 177. st. (1) i (2)

(1) Narodna skupština donosi Ustav i odlučuje o promjeni Ustava.

(2) Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opće akte, plan razvoja, prostorni plan, budžet, deklaracije, rezolucije, preporuke, odluke i zaključke.

Član 181. st. (1) i (2)

(1) Odluka se donosi kao akt izvršavanja prava i dužnosti Narodne skupštine, kao izvršni propis ili kao akt reguliranja unutrašnje organizacije i odnosa u Narodnoj skupštini.

(2) Odlukom se odlučuje o izboru, imenovanju i razrješenju, o potvrdi ili o davanju saglasnosti na akte organizacija i zajednica i o drugim poslovima iz nadležnosti Narodne skupštine utvrđenim Ustavom i ovim poslovnikom.

Član 217.

(1) Odluke, zaključci, deklaracije, rezolucije, preporuke, planovi, programi, informacije, analize i druga akta o kojima se odlučuje u Narodnoj skupštini razmatraju se u formi prijedloga ako Ustavom, zakonom i ovim poslovnikom nije drugačije određeno.

(2) Izuzetno, akti iz stava (1) ovog člana mogu se razmatrati u formi nacrta, na prijedlog ovlašćenog predlagača.

Član 218.

(1) Na akte iz čl. 215. i 217. primjenjuju se odredbe ovog poslovnika o postupku za donošenje zakona ako Ustavom, zakonom i ovim poslovnikom nije drugačije određeno.

(2) Na odluke iz člana 217. primjenjuju se odredbe člana 213. ovog poslovnika o postupku za donošenje zakona po hitnom postupku ako Ustavom, zakonom i ovim poslovnikom nije drugačije određeno.

IX. PROMJENA USTAVA REPUBLIKE SRPSKE

Član 224.

(1) Prijedlog da se pristupi promjeni Ustava Republike mogu podnijeti predsjednik Republike, Vlada i najmanje 30 poslanika Narodne skupštine.

(2) Prijedlog iz stava (1) predsjednik Narodne skupštine upućuje narodnim poslanicima, Odboru za ustavna pitanja i Vladi, kada se uvrsti u dnevni red sjednice Narodne skupštine.

Član 225.

(1) O prijedlogu da se pristupi promjeni Ustava na sjednici Narodne skupštine vodi se jedinstven pretres.

(2) Kada usvoji prijedlog da se pristupi promjeni Ustava, Narodna skupština određuje rok u kojem će Odbor za ustavna pitanja izraditi tekst nacrta amandmana na Ustav i dostaviti ga Narodnoj skupštini.

(3) Tekst nacrta amandmana sadrži i obrazloženje.

(4) Tekst nacrta amandmana predsjednik Narodne skupštine dostavlja poslanicima i Vladi radi davanja mišljenja, nakon uvrštavanja u dnevni red sjednice Narodne skupštine.

(5) O tekstu nacrta amandmana vodi se jedinstven pretres.

(6) Po završenom pretresu Narodna skupština nacrt amandmana utvrđuje većinom glasova od ukupnog broja narodnih poslanika.

Član 226.

(1) Nacrt amandmana stavlja se na javnu raspravu i objavljuje se u sredstvima informiranja.

(2) Narodna skupština utvrđuje trajanje javne rasprave.

(3) Odbor za ustavna pitanja organizira javnu raspravu, razmatra sve prispjele prijedloge, mišljenja i sugestije iz javne rasprave i nakon toga utvrđuje prijedlog amandmana i dostavlja ga Narodnoj skupštini.

(4) Uz prijedlog amandmana utvrdit će se, po potrebi, prijedlog ustavnog zakona za provođenje amandmana.

Član 227.

Prijedlog amandmana i prijedlog Ustavnog zakona za provođenje amandmana predsjednik Narodne skupštine dostavlja narodnim poslanicima i Vladi radi mogućnosti davanja mišljenja, nakon uvrštavanja u dnevni red sjednice Narodne skupštine.

Član 228.

(1) O prijedlogu amandmana na sjednici Narodne skupštine vodi se pretres u pojedinostima.

(2) Prijedlog za izmjenu ili dopunu pojedinih rješenja u prijedlogu amandmana mogu podnijeti Ustavom ovlašćeni predlagači, najkasnije 24 časa prije početka sjednice Narodne skupštine na kojoj je predviđeno razmatranje prijedloga amandmana.

(3) Odbor za ustavna pitanja razmotrit će prije sjednice Narodne skupštine prijedloge i predložiti Narodnoj skupštini njihovo prihvaćanje ili odbijanje.

(4) Po završenom pretresu i glasanju o prijedlozima iz st. (2) i (3) ovog člana Narodna skupština odlučuje o prijedlogu amandmana u cjelini.

(5) Narodna skupština može odlučiti da se o svakom od podnesenih amandmana pojedinačno izjašnjava.

Član 229.

Prijedlog amandmana usvojen je ako za njega glasaju najmanje dvije trećine od ukupnog broja narodnih poslanika.

V. Dopustivost

14. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

15. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom glasi:

a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

[...]

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

16. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnijelo je jedanaest članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

17. Nakon što je utvrđeno da je predmetni zahtjev podnio ovlašteni subjekt, Ustavni sud će utvrditi da li pitanja koja se pokreću zahtjevom ulaze u nadležnost Ustavnog suda, kako je to propisano članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi u vezi s pitanjem postojanja ustavnog spora zauzeo stav da "akti i aktivnosti jednog od entiteta mogu pokrenuti pitanje postojanja spora između tog entiteta i BiH o nekom pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine za čije rješavanje je jedino nadležan Ustavni sud". Pri tome je Ustavni sud protumačio da spor ne može proizlaziti iz redovnih pozitivnopravnih propisa, već se mora ticati određenog pitanja koje je regulirano samim Ustavom Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se, između ostalog, prema ovom ustavu javlja između BiH i jednog entiteta (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/22 od 26. maja 2022. godine, tač. 75–78. s referencama na drugu praksu Ustavnog suda, dostupna na www.ustavnisud.ba).

18. Ustavni sud primjećuje da podnosioci zahtjeva ističu da je sastavni dio Odluke Nacrt Ustava Republike Srpske, kojim se derogira veliki broj ustavnih i zakonskih normi i koji je suprotan stavovima Ustavnog suda iz ranijih odluka, te se njime negiraju BiH, njene nadležnosti i institucije i stvaraju uvjeti za otcjepljenje RS od BiH. S druge strane, Narodna skupština smatra da ne postoji nadležnost Ustavnog suda, kao ni spor, u smislu člana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine, te da pokretanje procedure razmatranja Nacrta Ustava Republike Srpske unutar entitetske zakonodavne vlasti predstavlja unutrašnje normativno pitanje entiteta. Imajući u vidu da je članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da je Ustavni sud nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu, Ustavni sud treba ispitati da li je donošenje Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske dovelo do "spora" između BiH i RS o pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine za čije rješavanje je jedino nadležan Ustavni sud.

19. Ustavni sud najprije zapaža da podnosioci zahtjeva traže utvrđivanje spora između BiH i RS zbog donošenja Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske kao akta koji se donosi u procesu donošenja ustava. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da nije sporno da predmet zahtjeva za ocjenu ustavnosti nisu ni ustav niti zakoni entiteta, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi, u situacijama kada je pokretano pitanje usaglašenosti nekog općeg akta koji nije izričito naveden u odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, u svakom pojedinačnom predmetu cijenio karakter i pravnu prirodu osporenih akata u odnosu na nadležnost koja mu je dodijeljena na osnovu navedenog člana, te shodno tome izražavao stav da li će konkretni zahtjev za ispitivanje tih akata ocijeniti dopustivim. Dakle, Ustavni sud ukazuje da se prilikom razmatranja nadležnosti u takvim slučajevima ne ograničava samo na vrstu akata, nego u svakom konkretnom slučaju ispituje i ad hoc odlučuje da li je moguće prihvatiti nadležnost.

20. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav da sama činjenica da su pobijane odredbe sadržane u pravnim aktima koji nisu izričito pobrojani u članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine nije, bez izuzetka, prepreka za odlučivanje Ustavnog suda. Međutim, to u isto vrijeme ne znači i da svaki takav pravni akt može biti predmet ocjene ustavnosti u smislu nadležnosti iz citirane ustavne odredbe, kao i da će svako pozivanje na principe sadržane u Ustavu Bosne i Hercegovine nužno rezultirati postojanjem spora za koji je jedino Ustavni sud nadležan za odlučivanje (vidi, mutatis mutandis, između ostalih, Odluku o dopustivosti broj U-28/13 od 26. marta 2015. godine, tačka 17, dostupnu na www.ustavnisud.ba).

21. Polazeći od navedenog, Ustavni sud podsjeća da se prilikom razmatranja nadležnosti ne ograničava samo na vrstu akata, već je neophodno temeljito analizirati sadržaj spornog akta i posljedice koje taj akt proizvodi. U tom pogledu, Ustavni sud ukazuje da je prihvatio nadležnost da ocjenjuje ustavnost zaključaka koje je donijela Narodna skupština u slučaju kada je njima uspostavljena obaveza za organe javne vlasti Republike Srpske koja se ticala pitanja razgraničenja nadležnosti između entiteta i države, te mogućnosti preuzimanja nadležnosti između entiteta i države kao pitanja iz člana III/5. Ustava Bosne i Hercegovine. (op. cit., U-2/22, tač. 75–79). Ustavni sud je u toj odluci naveo da se "stvaranje obaveze da se pripremi tekst Ustava Republike Srpske i zakona u oblastima iz nadležnosti države BiH može smatrati 'sporom' u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, te da se u konkretnom slučaju postavlja pitanje mogućnosti entiteta da pripremaju, donose i stavljaju van snage propise u oblastima za koje je ustanovljena nadležnost države" (ibid., U-2/22, tačka 78). Također, u Odluci broj U-26/25 Ustavni sud je zaključio da postoji nadležnost Ustavnog suda za ocjenu pojedinih tačaka zaključaka Narodne skupštine kojima je zadužen Kolegij Narodne skupštine da pripremi tekst rezolucije o samoopredjeljenju srpskog naroda i Republike Srpske i u kojima je sadržan implicitan nalog da se odluke Suda BiH, Centralne izborne komisije BiH i Ustavnog suda ne poštuju i ne provode. Naime, Ustavni sud je zaključio da se radi o aktu koji ima karakter općeg normativnog pravnog akta koji uspostavlja određene obaveze za institucije na koje se odnose (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-26/25 od 27. novembra 2025. godine, tač. 52–55). S druge strane, Ustavni sud je odbio uspostaviti nadležnost za ocjenjivanje zaključaka Narodne skupštine u dijelu u kojem su se oni odnosili na izražavanje političkih stavova Narodne skupštine o općim pitanjima (kao što su nepostojanje ustavnopravnog kontinuiteta BiH, asimetrični način organizacije države, neustavnost zakona koje je nametnuo visoki predstavnik i sl.), odnosno na vlastito tumačenje Narodne skupštine o raspodjeli nadležnosti između entiteta RS i države BiH (op. cit., U-2/22, tačka 75).

22. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud primjećuje da, prema čl. 132–136. Ustava Republike Srpske (vidi tačku 12. odluke), predsjednik RS, Vlada i najmanje 30 poslanika Narodne skupštine mogu podnijeti prijedlog da se pristupi promjeni Ustava Republike Srpske. Dakle, nije sporno da Narodna skupština može da donosi i odlučuje o promjeni Ustava Republike Srpske (član 177. stav (1) Poslovnika Narodne skupštine). U tom postupku Narodna skupština utvrđuje nacrt akta o promjeni Ustava Republike Srpske većinom glasova od ukupnog broja narodnih poslanika, koji se zatim stavlja na javnu raspravu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se nacrt Ustava Republike Srpske donosi u formi odluke. Odluka Narodne skupštine, prema članu 181. stav (1) Poslovnika Narodne skupštine, donosi se kao akt izvršavanja prava i dužnosti Narodne skupštine, kao izvršni propis ili kao akt reguliranja unutrašnje organizacije i odnosa u Narodnoj skupštini. Stavom (2) istog člana propisano je da se odlukom odlučuje i "o drugim poslovima iz nadležnosti Narodne skupštine utvrđenim Ustavom i ovim poslovnikom". Nakon provedene javne rasprave Komisija za ustavna pitanja Narodne skupštine utvrđuje prijedlog akta o promjeni Ustava. O prijedlogu akta o promjeni Ustava Republike Srpske odlučuje Narodna skupština i Vijeće naroda. Promjena Ustava Republike Srpske je usvojena ako za nju glasa najmanje dvije trećine od ukupnog broja narodnih poslanika i većina članova Vijeća naroda iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih. Na kraju, Narodna skupština proglašava akt o promjeni Ustava Republike Srpske.

23. U konkretnom slučaju, Narodna skupština je donijela odluku kojom je utvrđen Nacrt Ustava Republike Srpske, pa Ustavni sud zaključuje da je Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske donesena "kao akt izvršavanja prava i dužnosti Narodne skupštine", odnosno njene nadležnosti da odlučuje o promjeni Ustava Republike Srpske. Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske je objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske" 18. marta 2025. godine i stupila je na snagu narednog dana od dana objavljivanja. Nakon donošenja Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske, Narodna skupština je na istoj sjednici donijela Zaključak u vezi s Nacrtom Ustava Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zaključak). U Zaključku je, shodno odredbama člana 133. stav 2. i člana 226. Poslovnika Narodne skupštine, određeno da se Nacrt Ustava Republike Srpske stavlja na javnu raspravu i određen je rok od 30 dana u kojem će biti provedena, te zadužen Odbor za ustavna pitanja Narodne skupštine da organizira i provede javnu raspravu, utvrdi Prijedlog Ustava Republike Srpske i dostavi ga Narodnoj skupštini (vidi tačku 11. odluke). Dakle, Odlukom o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske uspostavljene su jasne obaveze za organe javne vlasti RS koje proizlaze iz relevantnih odredaba Ustava Republike Srpske i Poslovnika Narodne Skupštine. Tako su Zaključkom, koji je istovremeno usvojen, organima javne vlasti u RS dati konkretni zadaci, odnosno nadležnim tijelima da održe javnu raspravu i utvrde Prijedlog Ustava Republike Srpske koji će biti dostavljen Narodnoj skupštini na razmatranje i usvajanje. Pri tome, Ustavni sud napominje da nema informaciju o tome u kojoj fazi se nalazi postupak donošenja novog Ustava Republike Srpske, odnosno da li je održana javna rasprava i da li je Odbor za ustavna pitanja preduzeo aktivnosti propisane relevantnim odredbama.

24. Imajući u vidu sadržaj Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske i navode podnosilaca zahtjeva, Ustavni sud konstatira da se Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske odnosi na pitanja koja proizlaze iz Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, Odlukom o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske pokreće se procedura donošenja novog ustava entiteta, čiji sadržaj, prema navodima podnosilaca zahtjeva, zadire u raspodjelu nadležnosti između države i entiteta, te u ustavni položaj i nadležnosti institucija BiH. U tom smislu, postupanje na osnovu Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske pokreće pitanje nadležnosti tijela entiteta da vode javnu raspravu i normativno uređuju pravna pitanja koja su, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, u isključivoj nadležnosti države, što predstavlja pitanje iz samog Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, imajući u vidu da se Odlukom o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske zadire u nadležnosti institucija BiH, Ustavni sud smatra neosnovanim navode Narodne skupštine da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske predstavlja unutrašnje normativno pitanje entiteta, koje ne proizvodi pravne posljedice van njegovog ustavnog okvira. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji "spor", u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, između BiH i RS o pitanju reguliranom Ustavom Bosne i Hercegovine, zbog čega Ustavni sud smatra da postoji njegova nadležnost da ocjenjuje ustavnost Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske.

VI. Meritum

25. Podnosioci zahtjeva navode da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske nije u skladu sa čl. I/1, I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

Ustavna obaveza poštovanja Ustava Bosne i Hercegovine i odluka institucija BiH

26. Prije razmatranja osnovanosti zahtjeva Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine tumačio na način da uključuje princip vladavine prava. Kao što je Ustavni sud naglasio u navedenoj praksi, princip vladavine prava nije ograničen samo na formalno poštovanje ustavnosti i zakonitosti, već zahtijeva da svi pravni akti (zakoni, propisi i sl.) imaju određen sadržaj, odnosno kvalitet primjeren demokratskom sistemu, tako da služe zaštiti ljudskih prava i sloboda u odnosima građana i tijela javne vlasti u okviru demokratskog političkog sistema (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-21/25 od 22. januara 2026. godine, tačka 23. s referencama na drugu praksu Ustavnog suda, dostupno na www.ustavnisud.ba).

27. Također, Ustavni sud smatra da je važno podsjetiti da je u svojoj praksi već zauzeo jasan stav o ustavnoj obavezi poštovanja državnih zakona. Tako je u Odluci broj U-14/04 Ustavni sud istakao da "donošenje entitetskih zakona suprotno proceduri koja je propisana državnim zakonima pokreće pitanje ustavnosti takvih zakona u smislu odredaba člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te da se obaveze koje nameću državni zakoni moraju poštovati" (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-14/04 od 29. oktobra 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 23/05). U tom pogledu, Ustavni sud ukazuje na svoju već ustaljenu praksu prema kojoj do povrede relevantnih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine može doći ukoliko zakoni entiteta nisu usklađeni s državnim zakonom koji, u relevantnoj oblasti, zahtijeva od entitetskog zakona da odredbe entitetskog zakona budu u skladu s odredbama relevantnog državnog zakona (vidi detaljnije Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/24 od 30. maja 2024. godine, tač. 15. i 16, dostupna na www.ustavnisud.ba).

28. Na kraju, Ustavni sud podsjeća da tumačenje člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 72. Pravila Ustavnog suda ukazuje na to da se ustavni principi konačnosti i obaveznosti odluka Ustavnog suda ostvaruju kroz tri pravne obaveze iz člana 72. Pravila Ustavnog suda, a to su obaveze poštovanja, provođenja i izvršenja odluka Ustavnog suda. Poštovanje odluka Ustavnog suda odnosi se na opću obavezu svih fizičkih i pravnih lica da priznaju konačnost i obavezujući karakter odluka Ustavnog suda. To znači da se odluke ne mogu ignorirati ili osporavati drugim pravnim sredstvima, osim kada su ispunjeni uvjeti za njihovo preispitivanje. Provođenje odluka Ustavnog suda spada u nadležnosti svih tijela javnih vlasti koja su dužna da preduzimaju pravne korake kako bi odluke proizvele pravne efekte u praksi. Ta obaveza je naročito relevantna za tijela vlasti koja su donijela pravne akte koji su proglašeni neustavnim. Ustavni sud ističe da provođenje njegove odluke ne podrazumijeva samo donošenje novih ili izmjenu postojećih zakonskih i podzakonskih akata, niti se može smatrati da je ograničeno samo na formalno usklađivanje propisa. Provođenje obuhvata i dužnost svih tijela vlasti da se suzdrže od bilo kakvih radnji koje bi se zasnivale na pravnom aktu ili odredbi koji su proglašeni neustavnim. Takvo tumačenje proizlazi iz pravne prirode odluka Ustavnog suda, koje su konačne i obavezujuće i imaju djelovanje erga omnes, a s ciljem očuvanja ustavnih principa vladavine prava, pravne sigurnosti i efektivne zaštite ustavnosti i ljudskih prava. Na kraju, izvršenje odluka Ustavnog suda se konkretno odnosi na mehanizam pravne prisile, kada nadležna tijela (izvršna vlast, zakonodavna tijela ili sudovi) ne postupe u skladu s odlukom Ustavnog suda. Pri tome je važno naglasiti da obaveza izvršenja odluka Ustavnog suda obuhvata ne samo izreku već i obrazloženje, uključujući i pravna shvatanja i razloge na kojima je izreka zasnovana, što je Ustavni sud izričito potvrdio u više navrata (vidi Ustavni sud, Rješenje o neizvršenju broj U-12/24 od 10. jula 2025. godine, tačka 7. s referencama na drugu praksu Ustavnog suda, dostupno na www.ustavnisud.ba).

U odnosu na Odluku o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske

29. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je Narodna skupština, primjenjujući postupak ustavnih promjena opisan u tački 22. odluke, u Odluci o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske utvrdila Nacrt Ustava Republike Srpske. Nacrt Ustava Republike Srpske se sastoji od Preambule i 150 članova, koji su podijeljeni u 12 poglavlja: Osnovne odredbe; Ljudska prava i slobode; Ekonomsko i socijalno uređenje; Prava i dužnosti Republike Srpske; Organizacija Republike Srpske; Teritorijalna organizacija i lokalna samouprava; Odbrana; Ustavnost i zakonitost; Ustavni sud Republike Srpske; Sudovi i tužilaštvo; Promjena Ustava; Završne odredbe. Dakle, Nacrtom Ustava Republike Srpske regulirana su sva značajnija pitanja koja se uobičajeno reguliraju takvim pravnim aktom, uključujući i ustavno uređenje, organizaciju izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, prava i slobode građana, stupanje i važenje zakona i ostalih akata, odbranu itd.

30. Podnosioci zahtjeva tvrde da se odredbama Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske negiraju BiH, njene nadležnosti i institucije, te da Odluka sadrži odredbe koje su suprotne ustavnim i zakonskim propisima i odlukama Ustavnog suda. S druge strane, Narodna skupština smatra da pitanje unutrašnjeg entitetskog uređenja, uključujući i inicijative za izmjenu ili donošenje ustavnih akata, spada u isključivu entitetsku nadležnost, uz obavezu poštovanja Ustava Bosne i Hercegovine, što se u konkretnom slučaju ni na koji način ne dovodi u pitanje. U kontekstu tih navoda, Ustavni sud podsjeća da je pitanje promjene Ustava Republike Srpske razmatrao u Odluci broj U-2/22, u kojoj je zaključio da su tač. 18, 19. i 20. Deklaracije o ustavnim principima, koje propisuju promjenu Ustava Republike Srpske, suprotne čl. I/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su Deklaracijom o ustavnim principima, kao i zaključcima koji su meritorno razmatrani u Odluci broj U-2/22, ustanovljene obaveze koje se odnose na pripremanje i upućivanje u proceduru novog teksta Ustava Republike Srpske, kao i na pripremanje te upućivanje u proceduru zakona u oblastima u kojima je došlo do preuzimanja, odnosno prijenosa nadležnosti s entiteta na državu BiH na osnovu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Pored toga, sadržan je stav da se zakoni BiH koji su doneseni na osnovu te odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i eksplicitno navedeni u zaključcima nakon donošenja i stupanja na snagu tih novih zakona u Narodnoj skupštini neće moći primjenjivati na teritoriji RS (op. cit., U-2/22, tačka 77).

31. Dovodeći navedeno u vezu s prethodno istaknutim stavovima Ustavnog suda, Ustavni sud će razmotriti da li su Odlukom o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske prekršeni čl. I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti da ne osporava pravo RS da mijenja važeći Ustav Republike Srpske bilo u cjelini bilo u odnosu na pojedine odredbe. Međutim, bilo kakve izmjene entitetskog ustava moraju biti saglasne s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine u smislu člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te s odlukama Ustavnog suda u smislu člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine i, u konačnici, s principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

32. Razmatrajući pojedinačne odredbe Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske u okviru navoda podnosilaca zahtjeva, Ustavni sud ukazuje da je članom 4. stav (2) Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske propisano da RS pripadaju sve državne funkcije i nadležnosti, osim onih koje su članom III Ustava Bosne i Hercegovine izričito predviđene kao nadležnosti institucija BiH. Iz navedene odredbe se može zaključiti da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske ne priznaje dodatne nadležnosti koje je preuzela BiH u skladu sa članom III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je već zauzeo stav da kada je neka nadležnost entiteta na osnovu saglasnosti prenesena na državni nivo ona je postala isključiva nadležnost države, pa u skladu s principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine samo na osnovu odluka donesenih u institucijama može doći do vraćanja tih ranije prenesenih nadležnosti (ibid., U-2/22, tačka 90). Slijedom toga, Ustavni sud smatra da Narodna skupština ne može Odlukom o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske inicirati procesnu proceduru, uključujući i upućivanje takvog akta na javnu raspravu, s ciljem jednostranog "vraćanja" nadležnosti koje su prenesene na BiH. Naime, sam čin sačinjavanja Nacrta Ustava Republike Srpske u kojem su sadržane odredbe koje predviđaju jednostrano preuzimanje državnih nadležnosti suprotno je principu vladavine prava jer javna rasprava o neustavnim prijedlozima podriva autoritet državnih institucija. Dalje, RS kao jedan od entiteta mora poštovati trenutni ustavnopravni poredak i podjelu nadležnosti, te odluke institucija BiH s ciljem ostvarivanja principa vladavine prava, u smislu čl. I/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (ibid., Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-7/25 od 29. maja 2025. godine, tačka 48, dostupna na www.ustavnisud.ba).

33. Budući da je entitet RS dužan poštovati trenutnu podjelu nadležnosti, Ustavni sud zaključuje i da RS ne može ponovo inicirati uspostavljanje paralelnog institucionalnog i pravnog okvira u oblastima koje se tiču odbrane, poreznog sistema i poslova iz nadležnosti Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), kako je to propisano u članu 76. stav (1) tačka 8), čl. 116, 117. i 130. Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske. Naime, navedenim odredbama Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske nastoji se uspostaviti normativni okvir za preuzimanje nadležnosti entiteta RS ili njegovih organa u oblasti poreznog sistema, uspostavljanje i komandiranje Vojskom RS, te osnivanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća RS. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u oblasti pravosuđa (za donošenje Zakona o VSTVBiH i formiranju VSTVBiH), u oblasti odbrane i sigurnosti, te u oblasti indirektnog oporezivanja postignuta saglasnost entiteta o prijenosu nadležnosti na nivo države BiH (op. cit., U-2/22, tačka 84, te dodatno odluke o dopustivosti i meritumu br. U-8/25 od 29. maja 2025. godine, tačka 44, U-11/08 od 30. januara 2009. godine, tačka 23, U-5/11 od 27. maja 2011. godine, tač. 18–25, U-14/04, tačka 26, dostupne na www.ustavnisud.ba). Prema tome, čak ni u formi Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske ne može se jednostrano, na teritoriji jednog entiteta, pokretati postupak za preuzimanje tih nadležnosti. Pri takvom stanju stvari za Ustavni sud je očigledno da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske nastoji jednostrano derogirati državni ustavnopravni poredak normiranjem u oblastima koje su u isključivoj nadležnosti BiH, pa su stoga suprotne čl. I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

34. Dalje, Ustavni sud podsjeća da su entiteti, prema principu vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, dužni poštovati zakone na nivou BiH, a, prema članu III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, dužni poštovati odluke institucija BiH (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-17/22 od 1. i 2. decembra 2022. godine, tačka 35, dostupna na www.ustavnisud.ba). Podržavajući navedeni stav, Ustavni sud smatra da RS ne može ustanoviti pravni osnov za buduće jednostrano obustavljanje primjene propisa i aktivnosti institucija BiH, kako je to predviđeno u članu 6. st. (2), (3) i (4) Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske. Isto tako, ni Ustavni sud RS ne može odlučivati o primjeni zakona i akata organa BiH na teritoriji RS, kako je to predviđeno članom 125. stav 1. tačka 1) Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske. Ustavni sud je u svojoj dugogodišnjoj praksi stalno ukazivao na ustavnu obavezu poštovanja državnih zakona. Tako je, npr. u Odluci broj U-7/25, Ustavni sud ocijenio da je prima facie u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, kojim se u potpunosti isključuje primjena državnih zakona na teritoriji entiteta RS (op. cit., U-7/25, tačka 55). Stoga Ustavni sud zaključuje i da su odredbe Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske kojim se nastoji normativno predvidjeti pravni osnov kojim će se onemogućiti ili otežati primjena zakona, aktivnosti i akata institucija BiH suprotne Ustavu Bosne i Hercegovine.

35. Pored navedenog, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na još neke odredbe Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske koje su u suprotnosti s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavni sud primjećuje da je članom 5. stav (3) Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske propisano da se sporazum o promjeni "granične linije" između RS i Federacije BiH može potvrditi referendumom u RS. Međutim, Ustavni sud je u Prvoj djelimičnoj odluci broj U-5/98, razmatrajući sličnu tada važeću odredbu Ustava Republike Srpske, zaključio da termin "granica" u članu 2. stav 2. Ustava Republike Srpske nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i proglasio ga neustavnim. Ustavni sud je u obrazloženju takvog zaključka ukazao da se terminima "granica" ("border") i "razgraničenje" ("boundary"), koji su korišteni u Općem okvirnom sporazumu i njegovim aneksima, daje različito značenje, pa se u takvim okolnostima ne može smatrati da je korištenje drugačije terminologije u Ustavu Republike Srpske u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Prva djelimična odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/98 od 29. i 30. januara 2000. godine, tač. 14–17, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iako se u članu 5. stav (3) Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske koristi termin "granična linija", Ustavni sud smatra da korištenje tog termina nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, koji jasno koristi termin "razgraničenje" između entiteta. Osim toga, u Trećoj djelimičnoj odluci broj U-5/98 od 30. juna i 1. jula 2000. godine (tač. 97. i 98, dostupna na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je proglasio neustavnim riječi "država srpskog naroda i" iz člana 1. Ustava Republike Srpske. Stoga je i formulacija "Republika Srpska je država srpskog naroda i" iz člana 3. Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske suprotna stavu Ustavnog suda izraženom u navedenoj odluci.

36. Konačno, Ustavni sud primjećuje i da je članom 9. Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske propisano da RS ima pravo na samoopredjeljenje, te da može uspostavljati specijalne paralelne veze, udruživati se u složene državne zajednice federalnog ili konfederalnog uređenja sa susjednim i drugim državama ili grupom država. Član III/2.a) Ustava Bosne i Hercegovine zaista dodjeljuje pravo entitetima da uspostavljaju posebne paralelne odnose s državama susjednim BiH. Međutim, Ustavni sud naglašava da davanje ustavnog ovlaštenja entitetu RS da se može udruživati u složene državne zajednice federalnog ili konfederalnog uređenja sa susjednim i drugim državama ili grupom država predstavlja direktnu prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH te je suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/25 od 27. marta 2025. godine, tačka 37, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud je u svojoj praksi već utvrdio da, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, entiteti nemaju pravo na samoopredjeljenje koje bi dozvolilo samoorganizaciju i teritorijalno otcjepljenje jer je to u suprotnosti sa čl. I/3. i III/2.a) i 5. Ustava Bosne i Hercegovine (op. cit., U-26/25, tač. 65–67, i Treća djelimična odluka broj U-5/98 od 30. juna i 1. jula 2000. godine, tač. 28–32, dostupne na www.ustavnisud.ba), a taj stav je konačan i obavezujući, u smislu člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

37. Sve navedeno je dovoljno za zaključak Ustavnog suda da su član 3, član 4. stav (2), član 5. stav (3), član 6. st. (2), (3) i (4), član 9, član 76. stav (1) tačka 8), član 116, član 117, član 125. stav 1. tačka 1) i član 130. Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske suprotni odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i odlukama Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da se radi o odredbama koje se odnose na društveno uređenje RS, nadležnosti RS, odnos između institucija RS prema BiH i njenim institucijama i aktima, uspostavljanje nadležnosti RS u oblasti vojske, indirektnog oporezivanja i VSTV-a, koje su prenesene na BiH, prava na samoopredjeljenje i sl. Dakle, navedene odredbe predstavljaju osnov ustavnog uređenja RS kojim su regulirana najvažnija pitanja položaja i djelovanja organa javne vlasti, a koje su nadograđene drugim ustavnim odredbama u jednu normativnu cjelinu. Stoga se te odredbe ne mogu posmatrati izolirano niti se samo za njih može utvrditi da su neustavne. Slijedom utvrđene činjenice da su citirane odredbe u suštini osnovi ustavnog sistema RS, a da su protivne odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i odlukama Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da je cijela Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske suprotna odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i odlukama Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da Narodna skupština, suprotno navodima iz odgovora na zahtjev, prilikom utvrđivanja Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske nije poštovala odredbe Ustava Bosne i Hercegovine niti obavezujuće odluke Ustavnog suda. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske u cijelosti nije u skladu sa čl. I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

38. Odlučujući o djelovanju ove odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je, u skladu sa članom 61. stav (3) Pravila Ustavnog suda, utvrdio da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske prestaje važiti narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u "Službenom glasniku BiH". Također, polazeći od okolnosti da su Zaključkom dati konkretni zadaci organima javne vlasti u RS (vidi tačku 23. odluke), Ustavni sud je, u skladu sa članom 61. stav (1) Pravila Ustavnog suda, naložio Narodnoj skupštini Republike Srpske, svim nadležnim organima u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama da obustave sve aktivnosti koje preduzimaju na osnovu Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske. Ustavni sud je za provođenje ove odluke zadužio Narodnu skupštinu kao zakonodavni organ koji donosi i odlučuje o promjeni Ustava Republike Srpske, prema članu 177. stav (1) Poslovnika Narodne skupštine.

Ostali navodi

39. Konačno, Ustavni sud zapaža da su podnosioci zahtjeva osporili ustavnost Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske i s aspekta člana I/1. Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud smatra da, s obzirom na već usvojene zaključke, nema potrebe posebno ispitivati te navode.

VII. Zaključak

40. Ustavni sud utvrđuje da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske nije u skladu sa čl. I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine jer odredbe koje predstavljaju osnov ustavnog uređenja RS nisu usklađene s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i konačnim i obavezujućim odlukama Ustavnog suda.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog podnosilaca zahtjeva za donošenje privremene mjere.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.