Službeni glasnik BiH, broj 74/20

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 613/19, rješavajući apelaciju Vlade Arežine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Vlade Arežine.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 248922 18 Gž od 15. novembra 2018. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjaluci koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se apelacija Vlade Arežine u odnosu na navode o kršenju prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu u kojem je doneseno Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 248922 18 Gž od 15. novembra 2018. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Vlado Arežina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Branislav A. Rakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 7. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 248922 18 Gž od 15. novembra 2018. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i punomoćnika izvršenika Milana Panića (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 6. juna 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud, Osnovni sud i punomoćnik izvršenika su odgovor na apelaciju dostavili u periodu od 15. do 22. juna 2020. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Apelant je u svojstvu tužioca vodio parnični postupak protiv izvršenika (tuženi u parničnom postupku) radi uklanjanja bespravno izgrađenih građevinskih objekata (dio garaže i potpornog zida) koji su izgrađeni na parceli u apelantovom vlasništvu i dovođenja uzurpiranog dijela apelantove nekretnine u prvobitno stanje, te predaje u posjed. Tokom postupka je, između ostalog, izvršen uviđaj na licu mjesta, te je sačinjena skica lica mjesta i nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je zadatak vještaka bio da izvrši identifikaciju spornih nekretnina i sporne površine koju je izvršenik uzurpirao, a koja pripada apelantu i da na terenu vidno označi spornu površinu. U postupku je na osnovu akata vještaka, koji su cijenjeni s ostalim dokazima, utvrđeno da je apelant vlasnik k. č. 2255, površine 541 m², koja je upisana u javnim evidencijama u k. o. Bočac Donji, te da je izvršenik prilikom dogradnje postojećeg objekta uzurpirao 24 m² zemljišta u apelantovom vlasništvu, da ćošak garaže izvršenika leži na apelantovoj parceli, da je izvršenik na dijelu zemljišta u apelantovom vlasništvu postavio kamenu betonsku ogradu. Tokom postupka vještak je saslušan i ispitan od strane suda i stranaka, a aktima koje je sačinio vještak geodetske struke nijedna stranka nije prigovorila.

6. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 169388 P od 3. aprila 2015. godine, koja je u cijelosti potvrđena Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 169388 15 Gž od 8. septembra 2016. godine, usvojen je apelantov tužbeni zahtjev te je tuženom Milanu (Branko) Paniću (izvršenik) naloženo:

- da ukloni dio građevinskog objekta (garaže) s pripadajućim stepenicama, koji je izgrađen na dijelu parcele označene po novom premjeru kao k. č. 2255, upisane u list nekretnine 23, k. o. Bočac Donji, što se odnosi na dio k. č. 2255, upisane u z. k. ul. 22 k. o. Bočac Donji (stari premjer) u površini od 4,40 m², šrafirano žutom bojom na skici lica mjesta od 1. jula 2014. godine koju je sačinio sudski vještak geodetske struke Zoran Gavrić, dipl. ing. geodezije, koja čini sastavni dio presude, te dovesti u prvobitno stanje navedeni dio zemljišta i predati u posjed tužiocu (apelantu), slobodno od lica i stvari;

- da ukloni dio potpornog zida koji je izgrađen na dijelu parcele označene po novom premjeru kao k. č. 2255, upisane u list nekretnine 23, k. o. Bočac Donji, što se odnosi na dio k. č. 2255, upisane u z. k. ul. 22 k. o. Bočac Donji (stari premjer) u površini od 7,40 m², šrafirano svijetloplavom bojom na skici lica mjesta od 1. jula 2014. godine, koju je sačinio sudski vještak (…), koja čini sastavni dio presude, te dovesti u prvobitno stanje navedeni dio zemljišta i predati u posjed apelantu, slobodno od lica i stvari;

- da preda u posjed apelantu, slobodno od lica i svojih stvari, dio parcele označene po novom premjeru kao k. č. 2255, upisane u list nekretnine 23, k. o. Bočac Donji, što se odnosi na dio k. č. 2255, upisane u z. k. ul. 22 k. o. Bočac Donji (stari premjer) u površini od 17,10 m², šrafirano zelenom bojom na skici lica mjesta od 1. jula 2014. godine, koju je sačinio sudski vještak (…), koja čini sastavni dio presude, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

Izvršni postupak

7. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je po apelantovom prijedlogu od 15. novembra 2016. godine za donošenje rješenja o izvršenju na osnovu izvršne isprave – presude Osnovnog suda iz tačke 6. ove odluke Osnovni sud 23. maja 2017. godine donio Rješenje o izvršenju broj 71 9 I 248922 16 I kojim je odredio izvršenje tako što je ovlastio apelanta da na trošak izvršenika povjeri preduzeću Bunić Kompani d.o.o. Banjaluka uklanjanje dijela građevinskog objekta (garaže), odnosno potpornog zida, sve kako je navedeno u izreci pravomoćne presude.

8. Odlučujući o prigovoru izvršenika Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 248922 16 I od 13. juna 2018. godine odbio prigovor, te je rješenje o izvršenju ostavljeno na snazi.

9. Izvršenik je u prigovoru naveo da izvršni sud prilikom donošenja rješenja o izvršenju nije na zakonit način cijenio izvršnu ispravu zato što izvršna isprava mora biti podobna za izvršenje u smislu odredbe člana 27. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), i to na način da predmet izvršenja mora biti odrediv i razumljiv. Izvršenik je prigovorio da nije moguće ukloniti dio građevinskog objekta – garažu u površini od 4,40 m², a da prilikom rušenja za njega ne nastupi šteta, da sporna garaža predstavlja jedinstvenu građevinsku cjelinu sa stambenim objektom koji je na spratu, da bi se rušenjem garaže narušila stabilnost cijelog objekta, odnosno srušila bi se cijela garaža, te da bi mu rušenjem potpornog zida, također, bila nanesena šteta. U prigovoru je izvršenik naveo da je savjestan graditelj, zbog čega je pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja da je na osnovu dosjelosti stekao pravo vlasništva na dijelu apelantove nekretnine.

10. Odlučujući o opravdanosti prigovora Osnovni sud se pozvao na odredbe ZIP-a, i to čl. 47, 22, 23, te 208, koje je citirao. Zatim je Osnovni sud naglasio da je sud donio rješenje o izvršenju u skladu s odredbom člana 208. ZIP-a na osnovu izvršne isprave – Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 169388 13 P od 3. aprila 2015. godine, koja je postala pravomoćna 8. septembra 2016. godine, kojom je izvršenik obavezan da ukloni dio građevinskog objekta kako je to precizirano u izreci presude. U vezi s tim Osnovni sud je istakao da je odredbom člana 27. stav 1. ZIP-a propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze uz naglasak da je postojanje izvršne isprave određenog sadržaja nužna pretpostavka za dopustivost izvršenja. Osnovni sud je, shodno navedenom, zaključio da je predmetna izvršna isprava podobna za izvršenje jer je predmet potraživanja određen tako što je utvrđeno šta izvršenik treba da čini, pa je shodno tome bez osnova prigovor izvršenika da izvršna isprava nije podobna za izvršenje. Isto tako navodi izvršenika da bi mu uklanjanjem dijela građevinskih objekata bila nanesena šteta nisu razlozi koji sprečavaju izvršenje.

11. Navodi izvršenika da je pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva po osnovu dosjelosti i da je savjestan graditelj dijela garaže i potpornog zida, prema mišljenju Osnovnog suda, nisu razlozi koji sprečavaju izvršenje jer je sud u predmetnom postupku odredio izvršenje na osnovu izvršne isprave, presude Osnovnog suda koja nije ukinuta, poništena, preinačena, niti na drugi način stavljena bez dejstva, a vođenje navedenog parničnog postupka ne može da utječe na provođenje pravomoćne i izvršne isprave. Osnovni sud je zaključio da izvršenik nije naveo niti jedan razlog koji bi mogao spriječiti izvršenje u predmetnoj izvršnoj stvari, pa je primjenom odredbi čl. 47. i 49. ZIP-a odlučeno kao u dispozitivu rješenja.

12. Odlučujući o žalbi izvršenika Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 248922 18 Gž od 15. novembra 2018. godine kojim je stavom 1. dispozitiva žalbu djelimično uvažio, osporeno rješenje preinačio tako da je prigovor izvršenika djelimično uvažen i rješenje o izvršenju u dijelu kojim je određeno izvršenje kao u izreci izvršne isprave, Presude Osnovnog suda broj 71 0 I 248922 16 I od 13. juna 2018. godine, tako da je u tom dijelu prijedlog za izvršenje odbijen. Stavom 2. dispozitiva rješenja žalba izvršenika je u ostalom dijelu odbijena, te je potvrđeno pobijano rješenje u preostalom dijelu kojim je održano na snazi rješenje o izvršenju kojim je naloženo izvršeniku da isplati troškove parničnog i izvršnog postupka u iznosu od 2.044,40 KM, odnosno 284,00 KM (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).

13. Nakon što je ispitao žalbene navode izvršenika (koji se u bitnom ne razlikuju od navoda istaknutih u prigovoru) Okružni sud je zaključio da su osnovani. Okružni sud je naglasio da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da je predmetna izvršna isprava podobna za izvršenje na osnovu člana 27. ZIP-a jer, prema ocjeni tog suda, izvršnom ispravom nije određen predmet i obim činidbe koju izvršenik treba da izvrši.

14. Svaka kondemnatorna izvršna isprava "u vidu osude na određenu činidbu" mora da sadrži jasnu odluku ne samo o pravnom odnosu nego i o pravu i dužnosti u tom odnosu. Izvršna isprava mora sadržavati potpuno i precizno određenu obavezu tako da se ona može prinudno izvršiti u sudskom izvršnom postupku. U konkretnom slučaju izvršeniku je izvršnom ispravom naložena činidba da ukloni dio građevinskog objekta (garaže) s pripadajućim stepenicama koje su izgrađene na dijelu označene parcele u površini od 4,40 m² šrafirano žutom bojom na skici lica mjesta, koja čini sastavni dio presude. Prema ocjeni Okružnog suda, ovakav kondemnatorni nalog izvršeniku ne predstavlja sadržaj valjane izvršne isprave jer nalog na činidbu mora biti konkretan i svestrano određen – u subjektivnom smislu (u pogledu stranaka) i u objektivnom smislu (u pogledu predmeta spora, odnosno obaveze). Okružni sud je zatim naglasio da kada se zahtijeva uklanjanje dijela građevinskog objekta u izvršnoj ispravi moraju biti označeni ne samo zemljišno-knjižni podaci na kojem se dio građevine nalazi "nego i u metrima u pogledu tačno određenih dimenzija (dužina, širina i visina)". Shodno tome, Okružni sud smatra da u takvim okolnostima nije dovoljno pozivanje na skicu vještaka geodetske struke. Sve i kada bi se prihvatilo da se izvršenje može provesti na osnovu skice vještaka geodetske struke, njenom analizom Okružni sud je utvrdio da u skici nisu vidljivi prethodno navedeni podaci, već je određen samo dio parcele u površini od 4,10 m² obojeno žutim. Na tom dijelu parcele pored dijela garaže, prema sadržaju izvršne isprave, nalaze se stepenice koje na skici nisu označene, pa su potpuno izostali podaci o visini i širini stepenica, što je trebalo biti ne samo sastavni dio skice već i sastavni dio izvršne isprave. Ista situacija je i s nalogom za uklanjanje potpornog zida za koji u izvršnoj ispravi postoje podaci da je plave boje i na kom dijelu parcele, ali bez označavanja dimenzija u pogledu dužine, visine i širine. Osim toga, iz izvršne isprave nije jasno što to i koji konkretan dio izvršenik treba da preda u posjed apelantu jer sporno zemljište, čija se predaja zahtijeva, mora biti jasno identificirano i opisano u izreci presude. Kada se nalaže predaja u posjed određenog dijela zemljišta u izvršnoj ispravi taj dio mora biti tako ograničen i detaljno opisan da bi se takva presuda mogla izvršiti. Taj dio zemljišta mora biti označen ne samo zemljišno-knjižnim podacima nego i metrima i granicama prema susjedu ili strani svijeta, da se bliže odredi prema poligonim tačkama ili drugim stalnim tačkama koje koriste geometri.

15. Zatim je Okružni sud podsjetio da je u izvršnom postupku predmet potraživanja neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje i isto je po svojoj prirodi obligaciono-pravna kategorija, pa se izvršivost činidbe cijeni s aspekta supstancijalno-pravnih odredbi Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) imajući u vidu da predmet potraživanja treba da bude moguć, dopušten, određen ili odrediv. Potraživanje je izvršivo ako je takve prirode i karaktera da ga je moguće ostvariti u objektivnom smislu, u realnosti i prema općim pravilima i shvaćanju u pravu, a što i jeste cilj postupka prinudnog izvršenja izvršnih odluka. Međutim, ono što je u pravu nemoguće ne može se očekivati ni da se u izvršnom postupku ostvari.

16. Kako u konkretnom slučaju predmet obaveze izvršeniku iz izvršne isprave nije jasno određen, a pritom se može reći da ni uklanjanje dijela građevinskog objekta prema sadržaju izvršne isprave nije moguće, predmetna izvršna isprava, prema ocjeni Okružnog suda, nije podobna za izvršenje u dijelu glavne stvari. Odredbom člana 49. stav 3. ZIP-a propisano je da ako sud usvoji prigovor prema okolnostima slučaja obustavit će se izvršenje u cijelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje, a ista odredba se primjenjuje i u žalbenom postupku. Kako je ovaj sud žalbu izvršenika djelimično uvažio, to je primjenom iste zakonske odredbe odlučeno kao u stavu 1. dispozitiva rješenja, a sve navedeno primjenom odredbe člana 235. tačka 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 21. ZIP-a.

17. Nasuprot gore navedenom, pobijano prvostepeno rješenje je pravilno u dijelu u kojem je održano na snazi rješenje o izvršenju kojim je izvršeniku naloženo da plati troškove parničnog i izvršnog postupka, pa je u tom dijelu prigovor izvršenika odbijen.

18. Iz raspoloživih dokumenta proizlazi da je Zaključkom broj 71 0 I 248922 16 I od 22. januara 2020. godine utvrđeno da je postupak završen jer je izvršenik u cijelosti isplatio troškove izvršnog postupka.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

19. Apelacionim navodima se tvrdi da je osporenim rješenjem Okružnog suda u dijelu kojim je odbijen prijedlog za izvršenje povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava se dovodi u vezu s utvrđivanjem činjenica i primjenom prava. Iz navoda apelacije, između ostalog, proizlazi da je pogrešan stav Okružnog suda da nije određen predmet i obim činidbe koju izvršenik treba da izvrši jer izreka izvršne presude sadrži sve bitne elemente za izvršenje budući da je potpuno i jasno određena obaveza koju je potrebno izvršiti. Apelacijom se ističe da je u parničnom i izvršnom postupku preduzeto sve kako bi se precizirao uzurpirani dio zemljišta koji je u apelantovom vlasništvu, a koji presudom treba da mu se vrati u posjed, pri čemu navodi da je tužbeni zahtjev upravo preciziran prema nalazu i mišljenju vještaka, pri čemu je naglašeno da skica lica mjesta čini sastavni dio presude i da ona sadrži sve bitne elemente potrebne za izvršenje (o tome se izjasnio i vještak nakon donošenja osporene odluke Okružnog suda).

20. Također u praksi ne postoji trodimenzionalna izrada nalaza i mišljenja vještaka, na čemu Okružni sud insistira (visina, dužina i širina). Tokom parničnog postupka je tačno utvrđeno koji dio zemljišta je uzurpirao izvršenik i koji dio građevinskog objekta je bespravno izgrađen na apelantovom zemljištu, te je vještak preciznom kvadraturom površine odredio dio spornih građevina i zemljišta koje je izvršenik uzurpirao. Ako je cilj izvršnog postupka da se izvrši odluka u kojoj je utvrđeno neko pravo, onda apelantu nije jasno zašto Okružni sud nije dopustio da se izvrši odluka u kojoj je ustanovljeno da je povrijeđeno apelantovo pravo vlasništva. Nadalje se apelacijom ističe da je izvršenik u žalbi isticao da je nemoguće izvršiti rušenje spornog objekta, a da izvršeniku ne nastane šteta, ali nije spominjao da je izvršna isprava neodređena, da joj nedostaje dužina, širina i visina, kote ili strana svijeta, što je dokaz da se u dosadašnjoj praksi navedeni podaci i nisu stavljali u izvršne isprave. Osim toga, iz osporenog rješenja Okružnog suda nije jasno na osnovu kojih propisa je taj sud utemeljio svoju odluku, pa je jasno da je osporena odluka proizvoljna. Predloženo je da se apelacija usvoji, da se utvrdi kršenje apelantovih prava na koja se u apelaciji pozvao, da se osporeno rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Apelant, također, traži da mu se zbog dužine trajanja izvršnog postupka dosudi naknada u iznosu od 1.000,00 KM.

21. Apelant je uz apelaciju dostavio izjašnjenje vještaka geodetske struke na osporeno rješenje, koji je naveo da mu nije jasno obrazloženje Okružnog suda zato što je snimanje prilikom uviđaja izvršeno geodetskim instrumentima, a izrada skice lica mjesta izvršena je na osnovu snimljenih podataka u računaru. Na osnovu koordinata geodetskih tačaka, geodetskim instrumentima moguće je na teren prenijeti bilo koji od traženih podataka koji je iznesen u konstataciji drugostepenog suda, ali to mora da uradi geodet.

b) Odgovori na apelaciju

22. Okružni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u osporenoj odluci jer taj sud i dalje smatra da izvršna isprava nije podobna za izvršenje (ne postoje tehničke mogućnosti za uklanjanje dijela građevinskog objekta), pri čemu je taj sud dao razloge u pobijanoj odluci. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

23. Osnovni sud je hronološki opisao tok postupka iscrpno prezentirajući odlučenje tog i Okružnog suda, informirajući ujedno Ustavni sud da je zaključkom od 22. januara 2020. godine utvrđeno da je izvršni postupak završen jer je izvršenik isplatio troškove izvršnog postupka.

24. Izvršenik je u iscrpnom odgovoru na apelaciju sve apelacione prigovore ocijenio neosnovanim, te je svemu podržao stav Okružnog suda, predloživši da se apelacija odbaci kao nedopuštena.

V. Relevantni propisi

25. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Hitnost i redoslijed postupanja

Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Osnove za određivanje izvršenja

Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje

Član 27. stav (1)

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Prijedlog za izvršenje

Član 36. stav (1)

(1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba sprovesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za sprovođenje izvršenja.

Izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti i drugo lice

Član 208. stav (1)

(1) Izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti i drugo lice sprovodi se tako da sud ovlašćuje tražioca izvršenja da na trošak izvršenika povjeri drugom licu da tu radnju obavi ili da je obavi on sam.

26. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Službeni glasnik RS" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Kakav mora biti predmet obaveze

Član 46

(1) Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju.

(2) Ona mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

Kad je predmet odrediv

Član 50. stav (1)

(1) Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećem licu da ga odredi.

VI. Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 I 248922 18 Gž od 15. novembra 2018. godine (stav 1), protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantov punomoćnik je primio 10. decembra 2018. godine, a apelacija je podnesena 7. februara 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

31. Apelant pobija rješenje Okružnog suda tvrdeći da je tim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i segment suđenja u razumnom roku, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

34. U vezi s primjenjivošću člana 6. stav 1. Evropske konvencija na konkretan slučaj, Ustavni sud se poziva na vlastitu praksu zauzetu u predmetu broj AP 4666/16 (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 4666/16 od 6. decembra 2018. godine, dostupna internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

A) U odnosu na osporenu odluku

35. U konkretnom slučaju apelant smatra da je proizvoljnim postupanjem Okružnog suda onemogućen u pravu da se pravomoćna i izvršna presuda provede i da se u izvršnom postupku predloženim izvršenjem otkloni nezakonitost koja je utvrđena u parničnom postupku. Apelant naglašava da je tokom parničnog postupka provedeno vještačenje po vještaku geodetske struke, da je sačinjen nalaz i mišljenje vještaka, shodno kojem je apelant usaglasio izreku presude, te da je izvršen i uviđaj na licu mjesta na osnovu kojeg je sačinjena skica lica mjesta koja čini sastavni dio presude, te da skica lica mjesta sadrži sve bitne elemente za provođenje izvršne isprave. Apelant smatra da je osporeno rješenje proizvoljno jer je zasnovano na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava.

36. Prije ispitivanja opravdanosti iznesenih prigovora Ustavni sud konstatira da će se ispitivanje prigovora ograničiti na osporeni dio rješenja Okružnog suda kojim je pravomoćno odbijen apelantov prijedlog za izvršenje (stav 1. dispozitiva rješenja).

37. Imajući u vidu činjenične okolnosti konkretnog slučaja, odnosno okolnost da je osporenim rješenjem apelantu uskraćeno pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud smatra svrsishodnim da ukaže na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud): "Sud ponavlja da član 6. stav 1. garantira svakom licu pravo da svaki zahtjev vezan za njegova građanska prava i obaveze iznese pred sud ili tribunal: na taj način, on uključuje i 'pravo na sud', gdje pravo pristupa, tj. pravo na pokretanje građanskog postupka pred sudovima predstavlja jedan aspekt. Ipak, takvo pravo je iluzorno ako pravni sistem ugovorne države dozvoljava da pravomoćna i obavezujuća sudska odluka ostane nevažeća na štetu jedne strane. Bilo bi nezamislivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije dostupne stranama u postupku – postupku koji je objektivan, javan i u propisanom roku – bez zaštite u pogledu implementacije sudskih odluka. Tumačiti član 6. kao član koji vodi računa samo o pristupu sudovima i vođenju postupka dovelo bi do situacije koja je nespojiva s načelom vladavine prava, na čije su se poštovanje ugovorne strane obavezale prilikom ratifikacije Konvencije. Prema tome, izvršenje presude bilo kojeg suda mora se posmatrati kao sastavni dio 'suđenja' u svrhu člana 6." (vidi Hornsby protiv Grčke, 19. mart 1997, tačka 40, Izvještaji 1997-II i Immobiliare Saffi protiv Italije [GC] broj 22774/93, tačka 63, ECHR 1999-V). Jedan od osnovnih aspekata vladavine prava jeste načelo pravne izvjesnosti, koje, između ostalog, traži da se, kada sud nešto konačno utvrdi, njegova odluka ne dovodi u pitanje (vidi Brumărescu protiv Rumunije [GC] broj 28342/95, tačka 61, ECHR 1999-VII i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02, tačka 44, ECHR 2006-XII).

38. Ustavni sud, također, ukazuje da je u svojoj praksi razmatrao pitanje podobnosti izvršne isprave za izvršenje u smislu člana 27. stav (1) ZIP-a s aspekta prava na pravično suđenje i imovinu, te je u više svojih odluka, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, odbijao apelacije, odnosno odbacivao ih kao prima facie neosnovane (vidi, između ostalih, Ustavni sud AP 3169/18 od 22. aprila 2020. godine, AP 4178/17 od 19. septembra 2019. godine i AP 1210/09 od 13. juna 2012. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U citiranim predmetima Ustavni sud, imajući vidu da je u izvršnoj ispravi nedostajao novčani iznos doprinosa (op. cit. AP 4178/17, tačka 31), odnosno da u izvršnoj ispravi nije određena širina prolaza u dijelu dužine spornog puta (op. cit. AP 1210/09, tačka 16), te da predmet obaveze nije individualno određen, niti je odrediv (op. cit. AP 3169/18, tačka 44), nije našao proizvoljnost u obrazloženjima redovnih sudova da izvršna isprava ne ispunjava uvjete iz člana 27. stav (1) ZIP-a, zbog čega nije podobna za izvršenje.

39. Ustavni sud, također, podsjeća i na praksu u kojoj je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje jer je Ustavni sud utvrdio da je redovni sud u izvršnom postupku proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo kada je zaključio da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje (u predmetu broj AP 4039/17 redovni sud je odbio prijedlog za izvršenje jer je utvrdio da naznačeni izvršenik (kanton) iz prijedloga za izvršenje nije određen u izvršnoj ispravi, te da stoga izvršna isprava nije podobna za izvršenje u smislu člana 27. stav 1. ZIP-a; vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4039/17 od 23. aprila 2018. godine, tač. 33. i 35, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

40. Ustavni sud podsjeća da je pitanje izvršenja pravomoćnih presuda za dodjelu stana za koje su sudovi smatrali da nisu dovoljno određene razmatrao u svojim odlukama br. AP 2188/07 od 28. aprila 2010. godine i AP 3556/17 od 11. juna 2019. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2188/07 od 28. aprila 2010. godine, tač. 25–35. i AP 3556/17 od 11. juna 2019. godine, tač. 31–40, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u kojima je zaključio da je došlo do povrede prava apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada su redovni sudovi u postupku izvršenja pravomoćne sudske presude proizvoljno primijenili odredbe člana 27. ZIP-a. Također, u predmetu broj AP 2900/18 Ustavni sud je zaključio da je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da je drugostepeni sud prilikom donošenja pobijanog rješenja kojim je odbijen prijedlog za izvršenje u dijelu koji se odnosi na predaju stana zanemario da je osnovni cilj izvršnog postupka kao postupka građanskopravne prirode zaštita subjektivnih prava učesnika u postupku, te hitno i efikasno prinudno namirenje njihovih potraživanja, a da pri tome davanje prevage načelu strogog formalnog legaliteta ne smije ugroziti ostvarenje svrhe izvršnog postupka, do čega je došlo u predmetnom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2900/18 od 6. novembra 2018. godine, tačka 54, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

41. Vraćajući se na konkretan predmet Ustavni sud naglašava da je postojanje izvršne isprave određenog sadržaja osnovna pretpostavka za dopustivost izvršenja, ali ukoliko izvršna isprava nema zakonom utvrđeni sadržaj ona kao takva nije podobna za izvršenje. Stavom 1. člana 27. ZIP-a propisani su elementi koje izvršna isprava treba da posjeduje da bi bila podobna za izvršenje jer nedostatak bilo kojeg od propisanih elemenata izvršnu ispravu čini nepodobnom za izvršenje.

42. Shodno iznesenom, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, imajući u vidu odredbu člana 27. stav (1) ZIP-a, utvrdio da izvršna isprava u konkretnom slučaju nije podobna za izvršenje, odnosno da nisu određeni predmet i obim činidbe. Do takvog zaključka Okružni sud je došao uvidom u sadržaj izreke pravomoćne presude i skice lica mjesta ukazavši na njihove nedostatke (vidi tač. 14, 15. i 16. ove odluke). Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, osim nedostataka u izvršnoj ispravi i skici lica mjesta, uočio i da je predmet činidbe, onako kako je određen, nemoguć jer "ono što je u pravu nemoguće ne može se očekivati ni da se u izvršnom postupku ostvari". Ustavni sud zapaža da je Okružni sud (ne)mogućnost izvršenja predmeta činidbe sagledao "s aspekta supstancijalnih odredbi ZOO".

43. Ustavni sud podsjeća da predmet potraživanja jeste činjenje ili nečinjenje i ono je po svojoj prirodi zaista obligaciono-pravna kategorija, kako je to i naveo Okružni sud. Shodno članu 46. stav 2. ZOO predmet potraživanja mora biti moguć, dopušten i određen ili odrediv. Predmet potraživanja je određen ako je unaprijed tačno utvrđeno šta dužnik treba tačno da čini ili ne čini da bi odgovorio svojoj obavezi, a odrediv ako izvršna isprava sadrži elemente putem kojih se može utvrditi šta dužnik treba da čini ili ne čini (član 50. ZOO).

44. Imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja u kontekstu citiranih odredbi ZOO Ustavni sud ne može prihvatiti obrazloženje Okružnog suda da izvršna isprava i njen sastavni dio (skica lica mjesta) u konkretnom slučaju ne ispunjavaju uvjete iz člana 27. stav (1) ZIP-a. Ustavni sud zapravo u potpunosti prihvaća obrazloženje Osnovnog suda koji je jasno naveo da izvršna isprava sadrži sve elemente koje propisuje član 27. stav (1) ZIP-a i da je takva isprava podobna za izvršenje, ocijenivši da su svi prigovori izvršenika neosnovani (vidi tač. 10. i 11. ove odluke).

45. Za razliku od obrazloženja Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud prilikom odlučenja utvrdio da predmet činidbe nije tačno (jasno) određen (drugostepeni sud se nije bavio pitanjem da li je predmet činidbe eventualno odrediv) jer nedostaje "u metrima u pogledu tačno određenih dimenzija (dužina, širina i visina)". Ustavni sud pri tome primjećuje da se Okružni sud prilikom odlučenja upustio u ocjenu skice lice mjesta, koja je sastavni dio izvršne isprave, nalazeći da u skici nedostaju stepenice kao sastavni dio garaže, ali i drugi parametri koji su za taj sud bitni za odlučenje (metri, dužina, visina, tačke, strane svijeta), tvrdeći da zemljišno-knjižni podaci i različitim bojama šrafirana sporna površina nisu dovoljni za izvršenje. U vezi s takvim obrazloženjem Ustavni sud, prije svega, smatra da je za analizu skice lice mjesta potrebno stručno znanje jer skica lica mjesta, osim katastarsko-knjižnih podataka i različitim bojama šrafirane sporne površine, sadrži i druge podatke i oznake. Ustavni sud zapaža da je analizu skice lica mjesta utvrdio parnični sud uz pomoć vještaka. Naime, vještak je stručno lice koje se pojavljuje u funkciji dokaznog sredstva kada je u sporu za utvrđivanje činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sadržaj vještačenja je određen domašajem ovlaštenja koja pripadaju vještaku, a sud u svakom konkretnom sporu utvrđuje sadržaj vještačenja s obzirom na prirodu i karakter činjenica koje su predmet dokazivanja. U konkretnom slučaju zadatak vještaka u parnici je bio da, između ostalog, na terenu vidno označi spornu površinu u nalazu i mišljenju, ali i skici lica mjesta, koja je sastavni dio izvršne isprave. Ustavni sud zapaža da su akti vještaka cijenjeni kao dokazi od strane parničnog suda po načelima slobodne ocjene dokaza, da nijedna strana u postupku aktima vještaka nije prigovorila, da je parnični sud utvrdio da su akti vještaka sačinjeni po pravilima struke, na osnovu kojih je odlučeno kao u izreci izvršne isprave. Ustavni sud, također, zapaža da je Osnovni sud u izvršnom postupku, postupajući u skladu sa članom 208. stav (1) ZIP-a, ovlastio apelanta da na trošak izvršenika provođenje izvršenja povjeri firmi koja (bi trebalo da) je specijalizirana za činidbe iz izvršne isprave.

46. Ustavni sud podsjeća da je cilj izvršnog postupka hitno i efikasno prinudno namirenje potraživanja tražioca izvršenja i da je stoga postojanje izvršne isprave nužna pretpostavka za određivanje izvršenja u postupku u kojem se postupa prema jasno utvrđenim načelima, među kojima su, između ostalih, najvažniji načelo dispozicije, načelo formalnog legaliteta i načelo zaštite interesa stranaka u postupku (tražioca izvršenja i izvršenika). S tog aspekta Ustavni sud podsjeća da načelo formalnog legaliteta zauzima središnje mjesto i podrazumijeva nemogućnost da se u izvršnom postupku izvršna isprava donesena u parničnom ili nekom drugom postupku preispituje, mijenja ili prilagođava (op. cit. AP 3169/18, tačka 43). Shodno tome, Ustavni sud smatra da se Okružni sud kao izvršni sud upustio u preispitivanje izvršne isprave, odnosno skice lica mjesta kao njenog sastavnog dijela, koja je ispitana i analizirana u parničnom postupku uz pomoć vještaka, čime je Okružni sud, postupajući van svojih ovlaštenja, narušio načelo formalnog legaliteta. Prema ocjeni Ustavnog suda, rješenjem Okružnog suda narušeno je i načelo zaštite interesa svih stranaka u postupku, a ne samo izvršenika kao u konkretnom slučaju.

47. Konačno, u vezi s obrazloženjem Okružnog suda da su predmetne činidbe i nemoguće, Ustavni sud može pretpostaviti da je Okružni sud prilikom odlučenja nemogućnost izvršenja vezao za činjenicu da je izvršnom ispravom, između ostalog, naloženo rušenje dijela građevinskog objekta (garaže) u obimu preciziranom u m², a koji čini jednu građevinsku cjelinu, čime bi nastupile štetne posljedice za izvršenika, a što nije razlog da se izvršenje ne dopusti, kako je to naveo Osnovni sud. Međutim, prema mišljenju Ustavnog suda, Okružni sud je pri tome izgubio iz vida da su izrekom izvršne isprave izvršeniku naložene tri činidbe i da se jedna od njih odnosila na predaju u posjed uzurpiranog zemljišta na kojem nema bespravno izgrađenih građevina izvršenika. Shodno tome, Ustavni sud ne može pretpostaviti zašto bi predaja u posjed dijela zemljišta, koje je izvršenik uzurpirao i čiji je obim naznačen u izvršnoj ispravi, ali i u skici lica mjesta, bila nemoguća za izvršenje, odnosno zašto je ta činidba per se nemoguća.

48. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je Okružni sud osporenim rješenjem narušio načelo formalnog legaliteta, ali i načelo zaštite svih stranaka u izvršnom postupku jer je apelantu, upuštajući se u preispitivanje izvršne isprave, i to skice lice mjesta kao sastavnog dijela presude, uskratio pravo na otklanjanje posljedica nastalih uzurpacijom dijela apelantovih nekretnina štiteći isključivo interese izvršenika, čime je izvršenje izvršne isprave postalo iluzorno.

49. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjem Okružnog suda prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

B) Pravo na suđenje u "razumnom roku"

50. Ustavni sud zapaža da apelant predmetni postupak osporava i u odnosu na njegovu dužinu trajanja, pa će Ustavni sud navedeni postupak razmotriti i s tog aspekta.

a) Relevantna načela

51. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

52. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

53. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluku Okružnog suda u dijelu kojim je ukinuto rješenje o izvršenju i odbijen prijedlog za izvršenje, te će stoga Ustavni sud dužinu trajanja izvršnog postupka sagledati zaključno s osporenim rješenjem Okružnog suda. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 15. novembra 2016. godine, a da je Okružni sud odluku o žalbi izvršenika donio 15. novembra 2018. godine. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud ispitati jeste period od dvije godine.

c) Analiza dužine trajanja postupka

54. Prije svega, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 5. stav (1) ZIP-a kao osnovno načelo izvršnog postupka propisano "načelo hitnosti". Navedeno načelo u izvršnom postupku se ogleda kroz propisivanje kraćih rokova za preduzimanje pojedinih izvršnih radnji bilo od stranaka ili suda. U suštini, radi se o zahtjevu iskazanom u načelima ekonomičnosti i efikasnosti izvršnog postupka, te pravovremenosti pružanja pravne zaštite tražiocu izvršenja, te je u dosadašnjoj pravnoj teoriji isticano da je hitnost postupanja primarno interes tražioca izvršenja, indirektno i izvršenika jer se smanjuju troškovi i brzo otklanja neizvjesnost u pravnoj poziciji subjekata.

55. Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi u periodu od dvije godine donijeli tri odluke i da je izvršni postupak u dijelu glavne stvari pravomoćno okončan osporenim rješenjem Okružnog suda. Dakle, imajući u vidu odredbu člana 5. ZIP-a i relevantne okolnosti konkretnog slučaja Ustavni sud ne može izvesti zaključak da su izneseni prigovori opravdani, odnosno da dužina trajanja postupka ne zadovoljava kriterije člana 6. stav (1) Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na suđenje u "razumnom roku" kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali prigovori

56. S obzirom na zaključak da je došlo do kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na osporeno rješenje Okružnog suda, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno obrazlagati apelantovo pozivanje na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u kontekstu osporenog rješenja.

VIII. Zaključak

57. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporeno rješenje kada je Okružni sud, upuštajući se u preispitivanje izvršne isprave, koja posjeduje elemente iz člana 27. stav (1) ZIP-a, narušio načelo formalnog legaliteta, te načelo zaštite svih stranaka u izvršnom postupku, te kada je izostalo obrazloženje zašto su predmetne činidbe na način kako su određene nemoguće.

58. S druge strane, ne postoji kršenje prava na pravično suđenje u segmentu suđenja u razumnom roku kada je izvršni postupak trajao dvije godine, a u okviru tog perioda se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za izvršenju i o pravnim lijekovima izvršenika, što je prihvatljivo i u skladu s garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

59. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

60. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.