Službeni glasnik BiH, broj 39/26

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U-8/26, rješavajući zahtjev Kantonalnog suda u Zenici, na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 19. stav (1) tačka a), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odlučujući o zahtjevu Kantonalnog suda u Zenici (predsjednica Suda Snježana Čolaković) za ocjenu kompatibilnosti člana 60. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona" br. 12/22, 15/24 i 5/25),

utvrđuje se da član 60. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona" br. 12/22, 15/24 i 5/25) nije u skladu sa članom 4. i članom 16. stav 5. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 59/07 i 59/09) i članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Skupštini Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", uskladi član 60. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona" br. 12/22, 15/24 i 5/25) sa članom 4. i članom 16. stav 5. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 59/07 i 59/09) i članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Kantonalnog suda u Zenici (predsjednica Suda Snježana Čolaković) u dijelu zahtjeva za ocjenu kompatibilnosti člana 60. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona" br. 12/22, 15/24 i 5/25) sa članom 60. stav 5. Zakona o visokom obrazovanju ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona" br. 12/22, 15/24 i 5/25) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Kantonalni sud u Zenici (predsjednica Suda Snježana Čolaković; u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 26. februara 2026. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti člana 60. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona" br. 12/22, 15/24 i 5/25; u daljnjem tekstu: ZVOZDK) sa članom 16. stav 5. i članom 22. stav 1. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 59/07 i 59/09; u daljnjem tekstu: Okvirni zakon), članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine te članom 60. stav 5. ZVOZDK.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da zahtjev nije sadržavao navode, činjenice i dokaze na kojima se zasniva, kako je propisano članom 21. stav (4) Pravila Ustavnog suda, kao ni podatke o postupku koji je predmet postupka povodom kojeg je zahtjev podnesen, Ustavni sud je, u smislu člana 22. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od podnosioca zahtjeva 24. marta 2026. godine zatražio da otkloni navedene nedostatke. Podnosilac zahtjeva je 27. marta 2026. godine dopunio zahtjev.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Skupštine Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Skupština ZDK) zatraženo je 17. i 31. marta 2026. godine da u roku od 15 dana od prijema dopisa dostavi odgovor na zahtjev i dopunu zahtjeva.

4. Skupština ZDK je 3. i 17. aprila 2026. godine dostavila odgovore na zahtjev.

III. Zahtjev

a) Predmet povodom kojeg je podnesen zahtjev

5. Podnosilac zahtjeva navodi da je JU "Univerzitet u Zenici" (u daljnjem tekstu: tužilac) pokrenula upravni spor koji je registriran pod brojem 04 0 U 016167 25 U protiv rješenja Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 4. decembra 2025. godine. Navodi da je tim rješenjem odbijena žalba koju je tužilac podnio protiv rješenja kantonalnog inspektora za obrazovanje i nauku Ministarstva od 25. juna 2025. godine i tužiocu zabranjeno izvršenje odluke o izboru i imenovanju rektora od 30. septembra 2024. godine koju je donio Senat. U rješenju je obrazloženo da je prilikom donošenja odluke od 30. septembra 2024. godine postupljeno suprotno članu 60. stav 4. ZVOZDK. Tužiocu je naređeno da u ponovljenom postupku donošenja odluke o izboru i imenovanju rektora otkloni utvrđene nedostatke i nepravilnosti na način da Senat prilikom glasanja za prijedloge odluke pravilno i potpuno primijeni odredbu člana 60. stav 4. ZVOZDK. Podnosilac zahtjeva navodi da je tužilac u obrazloženju tužbe istakao da je Ministarstvo prilikom donošenja osporenog rješenja pošlo od pogrešne pretpostavke da je odredba člana 60. stav 4. ZVOZDK jasna i neupitna i da ne ostavlja nikakav prostor za normativno uređenje statutom. Također je naveo da je tužilac izrazio stav da ta odredba nije kompatibilna s odredbom člana 16. stav 5. u vezi sa članom 22. Okvirnog zakona, te je predložio da Kantonalni sud zastane s postupkom i na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine zatraži ocjenu kompatibilnosti odredbe člana 60. st. 4. i 5. ZVOZDK sa članom 16. stav 5. i članom 22. stav 1. Okvirnog zakona. Imajući u vidu da je rješenje Ministarstva od 25. juna 2025. godine doneseno primjenom odredbe člana 60. stav 4. ZVOZDK, podnosilac zahtjeva smatra da njegova odluka zavisi od valjanosti te odredbe.

b) Navodi iz zahtjeva

6. Obrazlažući zahtjev, podnosilac zahtjeva navodi da je osporenom odredbom člana 60. stav 4. ZVOZDK propisano da prorektor može učestvovati u radu senata bez prava glasa. Smatra da je to u suprotnosti sa članom 16. stav 5. Okvirnog zakona, kojim je propisano da se broj članova, sastav i način rada senata utvrđuju statutom visokoškolske ustanove. Također smatra da je navedena odredba u suprotnosti sa članom 22. stav 1. Okvirnog zakona, prema kojem visokoškolske ustanove imaju pravo da izaberu svoja upravna i rukovodeća tijela i da im odrede mandat, da urede svoje strukture i aktivnosti svojim pravilima prema tom zakonu, drugim važećim zakonima i svojim statutima. Podnosilac zahtjeva ističe da navedene odredbe Okvirnog zakona ne propisuju bilo kakvo ograničenje prava glasa prorektora u senatu na način na koji je to propisano odredbom člana 60. stav 4. ZVOZDK. Podnosilac zahtjeva dalje navodi da je član 60. stav 4. ZVOZDK u suprotnosti sa članom 60. stav 5. ZVOZDK kojim je propisano da se broj prorektora, uvjeti i njihova nadležnost bliže uređuju statutom jer se njime ograničava pravo prorektora da može glasati u senatu. Smatra da je na takav način kantonalni zakonodavac ograničio pravo visokoškolske ustanove da uređuje odnose i način rada i funkcioniranja, te doveo u pitanje njenu samostalnost i akademske slobode. Podnosilac zahtjeva ističe da je na taj način povrijeđen princip institucionalne autonomije univerziteta, zagarantiran odredbama Okvirnog zakona, zbog čega je narušen i princip vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

c) Odgovori na zahtjev

7. Skupština ZDK u odgovoru od 3. aprila 2026. godine navodi da je član 60. stav 4. ZVOZDK u skladu s Okvirnim zakonom. Navodi da je osporenom odredbom ZVOZDK propisano da prorektor nema pravo glasa, pa se njom ne mijenja sastav senata, niti se zadire u njegovu isključivu nadležnost za donošenje odluka o akademskim pitanjima. Smatra da je osporena odredba kompatibilna i u odnosu na član 16. stav 5. Okvirnog zakona, kojim je propisano da se broj članova, sastav i način rada senata uređuju statutom, tako da osporena odredba ZVOZDK ne predstavlja ograničenje akademske autonomije, već njenu zakonitu razradu. Skupština ZDK dalje navodi da Okvirni zakon ne isključuje mogućnost da zakon na nižem nivou propiše određena pravila, te je u tom smislu ZVOZDK propisao normativni okvir određujući da prorektor nema pravo glasa, dok se broj članova, sastav i način rada i dalje uređuju statutom. Navodi da propisivanjem mogućnosti prorektora da učestvuje u radu senata bez prava glasa ne utječe na odlučivanje niti na nadležnosti senata. Skupština ZDK navodi da osporenom odredbom prorektoru nije dato pravo glasa u donošenju odluka senata jer bi takvo rješenje bilo suprotno članu 16. st. 1. i 5. Okvirnog zakona. Dalje navodi da se zakonodavac za odredbu člana 60. stav 4. ZVOZDK odlučio radi sprečavanja mogućnosti jednakog glasanja ili dogovaranja glasanja u senatu. U vezi s tim ističe da prorektori pomažu u radu rektora i s njim čine jedno tijelo – rektorat, te bi u slučaju davanja prava glasa prorektorima bilo osigurano pet glasova članova senata. Skupština ZVOZDK navodi da bi se u tom slučaju stvorio krug utjecaja jer, shodno odredbama Statuta Univerziteta u Zenici, rektor predlaže prorektore, dok, s druge strane, prorektori učestvovanjem u senatu biraju rektora. Također navodi da je i članom 71. stav 2. Statuta Univerziteta u Tuzli propisano da prorektori imaju obavezu prisustvovanja sjednicama senata bez prava odlučivanja. Konačno, Skupština ZDK navodi da je član 60. stav 4. ZVOZDK kompatibilan i sa članom 22. Okvirnog zakona. Predložila je da Ustavni sud odbije zahtjev za ocjenu kompatibilnosti.

8. Skupština ZDK je u odgovoru od 17. aprila 2026. godine ponovila da su osporene odredbe Zakona o visokom obrazovanju ZDK u saglasnosti s Okvirnim zakonom i da je zahtjev za ocjenu kompatibilnosti neosnovan. Navodi da je propisivanjem člana 60. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju ZDK spriječena mogućnost narušavanja nezavisnosti senata. U vezi s tim ističe da bi davanje prava glasa prorektorima u senatu dovelo do toga da ona lica koja pripremaju materijale za senat i glasaju o njima. Smatra da se na taj način, koncentriranim brojem glasova u jednom tijelu – rektoratu, omogućava glasanje za vlastite prijedloge i rektoru daje neproporcionalna "moć" u odnosu na ostale članove senata. Skupština ZDK dalje navodi da iz odredaba člana 22. Okvirnog zakona proizlazi da autonomija visokoškolskih ustanova nije apsolutna, već se ostvaruje u okviru zakonskog sistema. Navodi da stoga zakonodavac na nivou kantona ima ovlaštenje da propiše određene opće norme kojima se uređuju pojedina pitanja iz oblasti visokog obrazovanja, dok se njihova daljnja razrada prepušta statutu visokoškolske ustanove.

IV. Relevantni propisi

9. Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" br. 59/07 i 59/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 4. stav (2)

Visoko obrazovanje zasniva se na:

-akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji univerziteta;

[...]

6. Senat visokoškolske ustanove

Član 16. stav (5)

Broj članova, sastav i način rada senata utvrđuju se statutom visokoškolske ustanove.

Član 22.

Visokoškolske ustanove, u skladu s odredbama ovog Zakona, imaju pravo:

- izabrati svoja upravna i rukovodna tijela i odrediti im mandat;

- urediti svoje strukture i aktivnosti vlastitim pravilima u skladu s ovim Zakonom, drugim važećim zakonima i svojim statutima;

- izabrati nastavno i drugo osoblje;

- primati studente i odrediti metode nastave i provjere znanja studenata;

- samostalno razvijati i primjenjivati nastavne planove i programe i istraživačke projekte;

- u okviru raspoloživih finansijskih sredstava izabrati predmete koji će se predavati;

- na univerzitetima, dodjeljivati zvanja profesorima i drugom osoblju;

- odrediti kao službeni jezik, ili službene jezike, jedan ili više jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.

7. Usklađivanje drugih zakona

Član 63.

Zakoni Republike Srpske i kantonalni zakoni iz oblasti visokog obrazovanja uskladit će se s odredbama ovog Zakona u periodu od šest mjeseci nakon njegovog stupanja na snagu.

Sva pitanja iz oblasti visokog obrazovanja koja nisu regulirana ovim Zakonom regulirat će se zakonima na nivou Republike Srpske i kantona.

10. Zakon o visokom obrazovanju ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona" br. 12/22, 15/24 – autentično tumačenje i 5/25)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 60. st. (4) i (5)
(Prorektor univerziteta)

(1) Prorektora na univerzitetu imenuje senat na obrazloženi prijedlog rektora i mandat izabranog prorektora vezan je za mandat rektora.

(2) Postupak izbora prorektora javnog univerziteta osigurava poštovanje principa zakonitosti, kvaliteta i tajnosti.

(3) Prorektor pomaže u radu rektoru visokoškolske ustanove.

(4) Prorektor može učestvovati u radu senata bez prava glasa.

(5) Broj prorektora, uslovi i nadležnosti prorektora bliže se uređuju statutom visokoškolske ustanove.

11. Statut Univerziteta u Zenici broj 01-02-5-3823/22 od 28. septembra 2022. godine, broj 01-02-1-4604/22 od 4. novembra 2022. godine i broj 01-02-5-1786/23 od 4. maja 2023. godine, objavljen na bosanskom jeziku na https://unze.ba/dokumenti/interni-dokumenti (preuzeto 15. aprila 2026. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 65. stav (1) tačka b) i stav (2)

(Sastav Senata)

(1) Senat je najviše akademsko tijelo, odgovorno za akademska pitanja na Univerzitetu, kojeg čine:

b) prorektori,

(2) Rektor, prorektori i dekani su članovi Senata po funkciji.

Član 66. stav (1)
(Djelokrug rada Senata)

(1) Senat Univerziteta odlučuje o svim akademskim pitanjima, a posebno o pitanjima nastavne, naučne, umjetničke i stručne djelatnosti Univerziteta.

Član 69. st. (1) i (3)
(Odlučivanje Senata)

(1) Senat može raspravljati o određenim pitanjima za koja je nadležan i odlučivati tek kada sjednici prisustvuje većina od ukupnog broja članova.

(3) Senat donosi odluke većinom glasova od ukupnog broja članova, osim ako zakonom, ovim Statutom i drugim općim aktima, za odlučivanje o pojedinim pitanjima nije određena druga kvalifikovana većina.

V. Dopustivost

12. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.

13. Član VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

14. Zahtjev za ocjenu kompatibilnosti podnio je Kantonalni sud u Zenici (predsjednica Suda Snježana Čolaković), što znači da je zahtjev podnio ovlašteni podnosilac iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7–14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11). Također, Ustavni sud zapaža da se zahtjevom traži ocjena kompatibilnosti osporenih odredbi člana 60. st. 4. i 5. ZVOZDK s odredbama Okvirnog zakona i Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno da se pitanje odnosi na to da li su osporene odredbe u skladu s odredbama zakona Bosne i Hercegovine i principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud smatra da ne postoje drugi razlozi nedopustivosti iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da su u tom dijelu zahtjeva ispunjeni uvjeti za razmatranje merituma predmeta.

15. Ustavni sud dalje zapaža da se u dijelu zahtjeva također traži ocjena kompatibilnosti odredbe člana 60. stav 4. ZVOZDK s odredbom stava 5. istog člana (vidi tač. 1. i 4. ove odluke). U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da, na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, ima nadležnost da cijeni kompatibilnost kantonalnog zakona u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine, Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njene protokole, u odnosu na zakone Bosne i Hercegovine, te u pogledu postojanja ili djelokruga nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je od značaja za odluku tog suda. Iz navedenog proizlazi da Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usklađenost pojedinih odredaba istog kantonalnog zakona (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-22/14 od 4. decembra 2014. godine, tačka 15, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, u tom dijelu zahtjeva nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje merituma predmeta zbog nenadležnosti Ustavnog suda, u smislu člana 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda.

VI. Meritum

16. Podnosilac zahtjeva smatra da je odredba člana 60. stav 4. ZVOZDK u suprotnosti sa članom 16. stav 5. i članom 22. Okvirnog zakona, te principom institucionalne autonomije univerziteta zagarantiranim odredbom člana 4. Okvirnog zakona.

17. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno naglašava da je na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine nadležan da ocjenjuje ustavnost in abstracto, s ciljem zaštite Ustava kao najvišeg pravnog akta i osiguravanja poštovanja hijerarhije pravnih normi, a ne da kontrolira pravilnu primjenu prava u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-21/25 od 22. januara 2026. godine, tačka 18). Dakle, Ustavni sud napominje da ocjenu ustavnosti zakona razmatra u općem smislu (erga omnes), a ne u odnosu na konkretan predmet (inter partes) koji je povod podnošenju zahtjeva (vidi odluku Ustavnog suda u predmetu broj U-15/11 od 30. marta 2012. godine, tačka 63). Shodno tome, Ustavni sud neće ulaziti u konkretan predmet koji se nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Zenici, niti će se baviti načinom na koji redovni sudovi, te drugi nadležni organi primjenjuju osporenu zakonsku odredbu. Ustavni sud će izvršiti ocjenu kompatibilnosti osporene odredbe na apstraktan način u odnosu na navode iz zahtjeva.

18. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine tumačio tako da sadrži princip vladavine prava (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U-21/16 od 1. juna 2017. godine, tačka 19, i U-6/06 od 29. marta 2008. godine, tačka 22). Ustavni sud naglašava da princip vladavine prava podrazumijeva da svi zakoni, drugi propisi, kao i postupci nosilaca vlasti moraju biti u skladu s ustavom. Osim toga, taj princip zahtijeva da svi entitetski i kantonalni ustavi, zakoni i drugi propisi koji se donose moraju biti usklađeni s ustavnim principima. To dalje znači da pravni sistem počiva na hijerarhiji pravnih akata, počevši od ustava kao najvišeg pravnog akta pa do podzakonskih akata (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U-21/16 od 1. juna 2017. godine, tačka 19, i U-6/06 od 29. marta 2008. godine, tačka 22). Dakle, Ustavni sud ukazuje na svoj stav da entiteti (ili druge administrativne jedinice BiH), kada donose svoje zakone ili druge pravne akte, moraju poštovati obaveze koje im se nalažu zakonima koje su donijele institucije BiH. Činjenica da te obaveze nisu poštovane može dovesti do kršenja odredaba Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/11 od 27. maja 2011. godine, tačka 52, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/11).

19. U vezi s pitanjem pravne prirode i obaveznosti poštovanja odredbi Okvirnog zakona, Ustavni sud ukazuje na svoju praksu iz Odluke broj U-22/18, u kojoj je ispitivana usklađenost kantonalnog zakona o visokom obrazovanju s Okvirnim zakonom. U toj odluci Ustavni sud je, između ostalog, naveo da Okvirni zakon služi kao osnovni normativni instrument kojim država regulira oblast obrazovanja na općenit i principijelan način, dok se federalnim jedinicama prepušta da tu istu oblast reguliraju preciznije, ali obavezno u skladu s državnim zakonom. Imajući to u vidu, kao i princip vladavine prava, neupitno je da Okvirni zakon predstavlja obavezujući pravni osnov koji se mora poštovati prilikom donošenja zakona o visokom obrazovanju na nivou entitetā, odnosno kantonā. Stoga, "zakoni Republike Srpske i kantonalni zakoni iz oblasti visokog obrazovanja" trebaju biti usklađeni s Okvirnim zakonom, dok će "sva pitanja iz oblasti visokog obrazovanja koja nisu regulirana Okvirnim zakonom biti regulirana zakonima na nivou Republike Srpske i kantona (član 63. Okvirnog zakona", vidi Ustavni sud, Odluka broj U-22/18 od 5. jula 2019. godine, tačka 26, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 53/19 6. augusta 2019. godine). Također, Ustavni sud podsjeća da je takav stav zauzeo i u Odluci broj U-2/21 u kojoj je razmatrao ustavnost određenih odredbi Zakona o visokom obrazovanju u Republici Srpskoj, u kojoj je ukazao da zakoni Republike Srpske trebaju biti usklađeni s Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju, dok će sva pitanja iz oblasti visokog obrazovanja koja nisu regulirana državnim zakonom biti regulirana zakonima na nivou Republike Srpske (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/21 od 28. septembra 2023. godine, tačka 39).

20. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da je očigledno da je osporenom odredbom kantonalnog zakona kojom je propisano da prorektor može učestvovati u radu senata bez prava glasa uređen način rada senata. Naime, Ustavni sud zapaža da sintagma "sastav i način rada senata" u smislu člana 16. stav 5. Okvirnog zakona obuhvata, između ostalog, pravila o učestvovanju u radu, pravima i obavezama članova, načinu odlučivanja, uključujući i pitanje prava glasa, kao i druga pitanja koja se odnose na funkcioniranje tog tijela. U tom smislu, određivanje da li određeni članovi senata mogu učestvovati u radu senata te imaju li pravo glasa ili ne nesumnjivo predstavlja reguliranje pitanja sastava i načina rada senata. Stoga, Ustavni sud smatra da je osporena odredba ZVOZDK prima facie u suprotnosti sa članom 16. stav 5. Okvirnog zakona kojim je propisano da se pitanje sastava i način rada senata utvrđuju statutom visokoškolske ustanove. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je to pitanje i uređeno članom 69. stav 3. Statuta Univerziteta u Zenici na način da Senat, u čijem radu u punom kapacitetu učestvuju i prorektori, donosi odluke većinom glasova od ukupnog broja članova, osim ako zakonom, statutom i drugim općim aktima, za odlučivanje o pojedinim pitanjima nije određena druga kvalificirana većina (vidi tačku 9. ove odluke). Međutim, uprkos tome, kantonalni zakonodavac je normativno uredio navedeno pitanje iako se radi o pitanju koje spada u sferu akademskih pitanja, odnosno pitanja koja su u isključivoj nadležnosti univerziteta i akademske zajednice. Na taj način, kantonalni zakonodavac je povrijedio i princip akademske samouprave i autonomije zagarantiran članom 4. Okvirnog zakona. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je osporenom odredbom kantonalni zakonodavac uredio pitanje koje je, suprotno izričitoj odredbi Okvirnog zakona, stavljeno u nadležnost visokoškolske ustanove, čime su narušeni hijerarhija pravnih akata i princip zakonitosti kao sastavni elementi principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

21. Pri tome, Ustavni sud uvažava ratio legis koji je navela Skupština ZDK, a koji se sastoji u onemogućavanju stvaranja kruga utjecaja između rektora i prorektora. Međutim, zadatak Ustavnog suda u ovom postupku je da ocijeni kompatibilnost osporene odredbe ZVOZDK s odredbom člana 16. stav 5. Okvirnog zakona, a tom odredbom je eksplicitno propisano da se pitanje načina rada senata uređuje statutom univerziteta, a ne kantonalnim zakonom. Stoga, pozivanje na navedeni ratio legis ne može dovesti do drugačije odluke u ovom predmetu.

22. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da član 60. stav 4. ZVOZDK nije kompatibilan sa čl. 4. i 16. stav 5. Okvirnog zakona, niti sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Ostali navodi

23. Imajući u vidu prethodni zaključak o nekompatibilnosti odredbe člana 60. stav 4. ZVOZDK sa čl. 4. i 16. stav 5. Okvirnog zakona i članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno ispitivati kompatibilnost te odredbe sa članom 22. Okvirnog zakona.

VII. Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da član 60. stav 4. ZVOZDK nije kompatibilan sa čl. 4. i 16. stav 5. Okvirnog zakona, niti sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer je njime uređeno pitanje načina rada senata, a to pitanje se, shodno navedenim odredbama Okvirnog zakona, uređuje statutom visokoškolske ustanove, a ne kantonalnim zakonom.

25. Na osnovu člana 19. stav (1) tačka a), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.